Prije no što se počnete busati u domoljubna prsa, platite porez

Šutnja je argument koji je najteže pobiti, a upravo tim principom obrane poslužila se čelnica inicijative U ime obitelji Željka Markić nakon prošlotjednih medijskih napisa o tome kako je pri kupnji vile na južnojadranskom otoku Šipanu utajila oko 30 tisuća eura poreza. Odbijajući uopće odgovoriti je li platila porez ili ne, Markić je domaćoj javnosti uskratila pouzdani odgovor na to pitanje. Kako je zbog instituta porezne tajne od službenih institucija takav podatak nemoguće dobiti, cijela će priča tako vjerojatno do daljnjega ostati u sferi nagađanja.

Za osobu koja je bespravno nadograđujući tu istu vilu već demonstrirala ozbiljni deficit u poštovanju zakonskih normi društva u kojem živi, takva strategija utoliko bi se mogla pokazati svrsishodnom, ali je u najmanju ruku nedostojna društvene pozicije koju gospođa Markić teži zauzeti. Uspješna referendumska inicijativa za promjenu Ustava Željku Markić vinula je u stratosferu visoke politike te joj priskrbila titulu nove hrvatske konzervativne liderice. Da od te uloge ne namjerava bježati već je i sama pokazala prisvojivši si pravo da u novim prepucavanjima s Vladom sada govori uime 900 tisuća građana koji su referendumu glasali za ustavne promjene, no navodna porezna utaja na Šipanu značila bi da je svim tim ljudima, čije interese deklarativno brani, još nedavno izravno zavlačila ruku u džepove.

Prema posljednjem popisu stanovništva, u Hrvatskoj živi otprilike 4 milijuna i 284 tisuće stanovnika, a pokažu li se optužbe protiv šefice U ime obitelji opravdanima, svaki od njih moći će pogledati u svoj novčanik i zaključiti kako u njemu zbog Željke Markić ima ravno 5 lipa manje nego što bi trebao. U vrijeme kad se hrvatska javnost iz dana u dan zabavlja otkrićima o nelegalnim bogatstvima nekadašnjih stupova društva, ovaj iznos može se činiti karikaturalnim, no simbolička šteta znatno je već od one denominirane u realnoj valuti. Katarza kroz koju trenutačno prolazi hrvatsko društvo u velikoj je mjeri uzrokovana upravo činjenicom da su političke elite svojim ponašanjem ustrojile društvene temelje usmjerene isključivo prema ideji osobnog imovinskog probitka. Sve ideologije i politike pri tome su samo bile kamuflaža te agende, a takav sustav u konačnici je uništio sam sebe.

Na njegovim zgarištima izrastao je novi pokret tobožnjih konzervativaca, samo da bi sada postajalo sve jasnije kako se opet radi o jeftinoj ideološkoj maski iza koje se skrivaju ljudi jednako fokusirani na vlastitu imovinsku korist i jednako neskloni poštovanju najosnovnijih modaliteta pravne države – teoretski osnovne postavke svakog konzervativnog pokreta. Uredno plaćanje poreza pri tome je osnovni preduvjet svih funkcionalnih društava, ne samo zato što omogućuje osnovne funkcije koje neku skupinu ljudi i čine društvom – poput školovanja mladih, brige za stare, liječenja bolesnih i pomaganja potrebitima – već i zato što se radi o jedinom objektivnom i mjerljivom iskazu domoljublja u mirnodopskim uvjetima, a koje ne ovisi o ideološkom tumačenju značenja te riječi. Je li mahanje zastavom i redovna nazočnost na misama za domovinu veći iskaz ljubavi prema Hrvatskoj od urednog podmirivanja poreznih obveza? Kako hrvatska desnica koja inače polaže ekskluzivno pravo na patriotizam odgovara na to pitanje može se iščitati i iz njezina odnosa prema pjevaču M. P. Thompsonu, čijoj popularnosti nimalo nije naškodila činjenica da je prema nalazu Porezne uprave pjevajući o ljubavi prema domovini toj istoj domovini propustio uplatiti 1,17 milijuna kuna poreza, a onda te neprijavljene prihode pravdao navodnom pozajmicom prijatelja iz Ekvadora.

Kada bi to licemjerje dvostrukih standarda prestalo, ista ona rodoljubna zanovijetala koja sasvim opravdano prozivaju Zorana Milanovića zbog povlaštenih uvjeta stambenog kredita koji je podigao pozvala bi i Željku Markić da prekine sa šutnjom, a građanima ili predoči porezne uplatnice ili uputi iskrenu ispriku. To bi bio pravi iskaz novog hrvatskog konzervativizma. Sve ostalo je nešto drugo. I to već mnogo puta viđeno.