Principijelni ministar ne bi ovako govorio

Bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec u javnoj je objavi gotovo potpuno personalizirao razloge svog odlaska iz Vlade. Nije, naime, govorio o krupnim strukturnim problemima (nastavak privatizacije, energetska politika, privatizacija Ine, restrukturiranje i privatizacija brodogradilišta...) kojima se morao baviti kao potpredsjednik Vlade, nego je svoj čin vezao uz atmosferu tobožnjeg medijskog linča i navodnih majstora zakulisnih igara koji su ga stajali glave (čitaj, pozicije).

Ukratko, Polančec nije hinio da ga je pomela velika metla afere Podravka, ali ni o tom slučaju nije govorio onako kako bi čovjek očekivao od jednog ministra – razložno, na razini sustavnog problema, s dokazima i argumentima. Naime, više medija upozorilo je kako se skupina menadžera Podravke mimo znanja većine dioničara koristila novcem Podravke kako bi tajno plaćala gubitke ostvarene po margin callu na kredit koji je za Podravkine dionice kod Merrill Lyncha uzela varaždinska Fima.

Takvo ponašanje menadžera užasno bi razljutilo svakog drugog ministra gospodarstva, osobito ako bi to činila uprava najjače nacionalne prehrambene kompanije. Za Polančeca su ljudi koji su to činili ostali časni ljudi, njegovi prijatelji. Pa on bi kao “principijelni ministar” trebao iskočiti iz kože od bijesa, baš zato što su takvo što činili njegovi prijatelji, bez obzira na razloge.

Nije stoga čudo da je kao ministar izgubio nužnu razinu kredibiliteta koju mora imati čovjek koji vodi tako krupne procese kao što je razrada energetske strategije, prodaja Ine ili pak restrukturiranje brodogradilišta. S obzirom na to da se u svom koprivničkom dvorištu nije držao čvrstih principa, jasno je da su i sve druge stvari koje je vodio došle pod povećalo. Sve se povezalo u neugodni obruč oko Polančecove karijere.

Kad je propao natječaj za brodogradilišta, naravno da je postalo posebno zanimljivo to što nakon “uspješne” privatizacije Ine nekad nacionalna naftna kompanija voljenoj državi duguje 200-250 milijuna eura poreza. Prava sitnica. I još k tome država mora plaćati Ini enormne iznose za otkup plinskog biznisa. Ne treba te činjenice gospodin Polančec doživljavati previše osobno. Baš kao ni Sunčani Hvar.