Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Citat je to iz članka 93. Ustava Republike Hrvatske na koji se često tijekom prošle predizborne kampanje pozivao predsjednik Stipe Mesić.
Kad su ga opominjali da se nekim svojim istupima i riječima miješa u kampanju i svrstava uz određenu stranu, on se pozivao na taj članak i pravdao se da zbog toga mora govoriti, bez obzira na kampanju, da mora upozoravati na nepodopštine državnih tijela, njihove propuste, da se mora voditi briga o trošenju državnog novca...
Ako je tako, ako želi ostati dosljedan, ako želi biti jamac stabilnosti države i demokracije, onda predsjednik države u izbornoj noći ne može ostaviti dojam da ostavlja prostor i za svojevrsnu anarhiju u sastavljanju nove vlade, kad kaže da će mandat povjeriti onome tko mu dokaže da iza sebe ima dovoljnu većinu saborskih zastupnika. To si predsjednik Hrvatske ne može dopustiti, to više što je pravnik po zvanju, makar on privatno možda i favorizirao jednu stranu.
Jer ga Ustav nedvosmisleno obvezuje, u članku 97., da "povjerava mandat za sastavljanje vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika". Bez obzira na to bila riječ trenutačno o HDZ-u, SDP-u ili nekom trećem, Mesić nema izbora. To je demokratski test i za njega i za sve stranke koje su ušle u Sabor.
Test koji polažemo i pred domaćom i pred svjetskom javnošću. Jer nigdje u razvijenim demokracijama, na koje se predsjednik inače često poziva i kojima svi težimo, nema primjera da se dovodi u pitanje da stranka koja je dobila najviše glasova na izborima pokuša sastaviti vladu. Druga je stvar ako ne uspije. Onda na red dolazi druga strana, a ako i tada ne ide, šef države zove na razgovor i pokušava naći kompromisno rješenje sa šefovima stranaka. Ako i to ne uspije, imenuje se tehnička vlada i raspisuju se novi izbori.
To je veoma jednostavna procedura. I treba je poštovati i Predsjednik Republike i sve parlamentarne stranke, ali i svi u Hrvatskoj. Procedura je temelj demokracije, i ona ne može vrijediti kad nekome odgovara, a ignorirati je kad nekome ne ide u prilog. Ona je uvijek jednaka za sve, i kad se pobjeđuje i kad se gubi.