OTVORENA VRATA Trebaju li čitatelji Večernjaka dvojiti o regularnosti naših nagradnih igara

Promašena sumnja u Večernji

19.12.2006.
u 16:55
Pogledaj originalni članak

Moja "matematička" kolumna od prošlog tjedna potaknula je čitatelja da mi napiše: "...Dajem vam na rješavanje još složeniji problem nego što je to postotni račun. Riječ je o netom završenom nagradnom natječaju vašeg lista u kojem je glavna nagrada bio stan, uz niz dnevnih, zaista vrijednih nagrada. Bilo bi interesantno navesti prosječnu dnevnu prodaju vašeg lista u onim mjestima iz kojih su sretni dobitnici i to usporediti s dnevnom prodajom u Zagrebu te  izračunati vjerojatnost da dobitnici nagrada budu, primjerice, iz Karlobaga ili Ogulina...

Nije to slučaj samo s ovim proteklim natječajem, niti samo s natječajem Večernjeg lista. Razumijem potrebu i nastojanje da i u manjim sredinama izazovete veći interes za vaše novine i da tamo pospješite prodaju, ali onda treba jasno i glasno kazati pravila natječaja, odnosno, jesu li šanse svih čitatelja jednake. Hoćete li objaviti analizu?"

Hoću. Točno je da se oko 50 posto naklade Večernjaka proda u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, a drugih 50 posto u ostalim dijelovima Hrvatske. Za prošlomjesečnu nagradnu igru stiglo je 35 vreća omotnica s odgovorima. Evidenciju koliko je odgovora stiglo iz kojega grada ili sela nismo vodili, ali poznato je koliko se Večernjaka proda u Ogulinu, na primjer. U studenome prosječno smo tamo prodavali 670 primjeraka na dan. Moglo je, dakle, stići 18 vreća odgovora iz Zagreba i četvrt vreće iz Ogulina. Pa što? Postoji račun vjerojatnosti, ali postoji i izvlačenje.

Bila sam na mnogim finalnim izvlačenjima dobitnika nagrada u Večernjakovim igrama iako ih sama nikad nisam igrala (radnicima VL-a to nije dopušteno), a u posljednjoj nagradnoj igri čak sam izvlačila glavnu nagradu. Stojeći pred golemim bazenom punim kuverata, razmišljala sam kako bi bilo dobro da stan dobije netko tko ga uistinu treba, netko tko je Večernjaku odan i onda kad nema igara, a ni nakraj pameti mi nije bilo treba li dobitnik biti iz Zagreba, Trilja, Bednje, Cernika, Gvozda...

Razmišljala sam kako biti pravedna u izvlačenju i odlučila da ću najveću hrpu omotnica, koju mogu zahvatiti rukama, baciti u zrak i onda u padu uhvatiti jednu  i to će biti glavni dobitnik. Sve to promatralo je nekoliko čitatelja koji su se odazvali našem pozivu, javna bilježnica (službeni jamac regularnosti) i nekoliko Večernjakvih zaposlenika. Otvorivši kuvertu, svi zajedno vidjeli smo da je stan dobila čitateljica iz Opatije, a poslije sam doznala da je riječ o mladoj nezaposlenoj osobi koja je k tome s obitelji podstanar. Kud ćeš bolje?

Mogu razumjeti da ponetko posumnja u regularnost nagradne igre. Možda je negdje drugdje stekao loše iskustvo. Ali, sumnja citiranog čitatelja u ovom slučaju gađa u pogrešnu metu.Zastupnica čitatelja predstavlja čitatelje u listu. Mišljenja i zaključci su njezini, a ne redakcijski. Kolumna izlazi najmanje jedan put na tjedan.
Zastupnica čitatelja razgovarat će s vama i odgovoriti na vaše primjedbe, pitanja i pohvale u vezi sa sadržajem lista u kolumni ili na vašu adresu. Sa zastupnicom čitatelja možete kontaktirati na načine opisane u rubrici Ispravci i objašnjenja.

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr