Proračunski ponavljači

Godine 2000. hrvatski državni proračun iznosio je 45 milijardi kuna, a te je godine, primjerice, prosječna plaća u državi bila 3326 kuna. U devet godina proračun je porastao gotovo tri puta i sad je problem što bi morao stati na nekih 130 milijardi!

Da su plaće rasle brzo kao proračun, sada bismo u prosjeku zarađivali 9578 kuna, a ne pet tisuća kuna. Slovenski je budžet, na primjer, u isto vrijeme rastao dva puta, sa 4,5 na 9,1 milijardu eura u 2009.

U Sanaderovoj vladi nema nezadovoljnih ministara jer su svi odreda dobili više nego što znaju mudro iskoristiti i nego što – kad ostanemo bez kredita – porezni obveznici mogu platiti.

Nema toga što kod proračuna za 2009. ne dolazi u pitanje: ugovorene povišice za iduću godinu ostaju na snazi, ali već u ovoj država skuplja novac za plaće, i to u porezno najizdašnijem razdoblju u godini.

Što će biti u siječnju i veljači? Računa se s dva posto rasta, iako zadnja dva kvartala otkrivaju da od toga ništa biti neće. Državi bi iduće godine trebalo, prema prijedlogu, 16 milijardi, a prema sada vjerojatnijem scenariju, barem 20 milijardi kuna novih kredita, a zasad ima kreditora samo za prvih šest...

Konstrukcija proračuna za 2009. godinu, u čiju je izradu Ivo Sanader upregnuo cijelu vojsku tajnih i javnih savjetnika, srušila se i prije nego što je dokument dospio u Sabor jednostavno zato što je rađen kao i svi prethodni. Potrošnja potaknuta velikim priljevom vanjskog kapitala bila je čarobna formula posljednjih deset godina. Biti političar u tom razdoblju bila je najležernija pozicija u zemlji: za novce se nije trebalo ni saginjati, već samo presjeći kome ga i pod kojim uvjetima dati.

Budžet je porastao 2,89 puta, vanjski dug 3,7 puta, trošilo se a da pritom nije riješen nijedan problem: zdravstvo ne funkcionira, obvezno školstvo srozalo se na niske grane, fakulteti samo gledaju kako će studentima naplatiti školarine, ali ne kako se studira i koliko ih treba, uprava je bila i ostala neefikasna, nijedan državni gubitaš nije to prestao biti. Kamo su i kako novci išli?

U godinama iza nas vlast je donosila budžet sa sviješću da će do ljeta u državnu blagajnu doći više novca nego što su planirali.

Svi su izgledi da će se sad dogoditi obrnuto: prihodi neće moći pratiti planiranu potrošnju nakon čega će se vlast skrušeno vratiti pod skute MMF-a i kao svaki ponavljač učiniti sve što vjerovnici traže.