Protiv koga je Mesić prosvjedovao!?

SUB. 5. 4.
Pola tebi, pola meni, pola Bagi
Američko-hrvatsko grljenje na Markovu trgu iz studija HTV-a pratili su voditelj Bago, politolog Grdešić i osoba koju za tu prigodu nije kvalificiralo ništa osim jedne činjenice. O vanjskoj politici zna sricati samo umilne načelne fraze, kao ministar vanjskih poslova ostao je upamćen po ustupanju hrvatskog teritorija BiH i po želji da se Šušak izruči Haagu! HDZ-u je okrenuo leđa, u DC-u i HSP-u doživio je i neuspjeh i kompromitaciju, a za  uspjehe u poslovima uglavljivanim na zagrebačkom groblju Mirogoju nagrađen je lisičinama koje su mu pred cijelom nacijom stavljene na ruke. Riječ je, pogađate, o veleumu Mati Graniću, koji je ipak po jednoj osobitosti zaslužio poziv na HTV - voditelju Bagi je tetak. Bago je neprekidno jahao na regiji, kao da je Bush došao obnavljati Jugoslaviju, no na to smo šprajcanje na HTV-u navikli, te je zanimljivija jedna druga pojedinost. Navodno je pred ulazak u studio Grdešić upitao Granića kako će podijeliti vrijeme u emisiji, a tetak Granić mu je ponovio svoju slavnu rečenicu s mirogojske snimke: “Pola tebi, pola meni, pola Bagi!”

NED. 6. 4.
Ako ne vjerujete u Boga...
Nijednoga od 56 zastupnika SDP-a nije bilo jučer na Markovu trgu s Bushom, premda su bili pozvani. Danas neki za to okrivljuju HDZ, koji je klubovima zastupnika pozivnice poslao preko svoga kluba u Saboru. Teško je povjerovati da je to razlog izostanka, prije će biti da bi se esdepeovci na Markovu trgu osjećali kao strano tijelo te da svojim dolaskom nisu htjeli posvjedočiti i potvrditi trijumfalizam rivalske, vladajuće stranke. Možda su neki mislili da se njihov dolazak pred crkvu sv. Marka ne bi svidio šefu Milanoviću: on je agnostik, a i Sanadera ne može “živa vidjeti” te mu je zacijelo  posebno teško pala promocija predsjednika HDZ-a uz najmoćnijeg političara svijeta. Ivica Račan bi najvjerojatnije drukčije postupio, kao pragmatiku možda mu ne bi smetao uspjeh glavnog takmaca, kao ni to što su Bush i Sanader “desničari”, što se spektakl zbiva ispred znamenite katoličke crkve, što se moglo očekivati da će “kršćanski fundamentalist” iz Bijele kuće zazivati Boga... Poruka “crvenima”: ako ne vjerujete kad je riječ o Bogu, morate li  biti nevjernici i kad je riječ o Hrvatskoj!?

PON. 7. 4.
Londonska je veza važnija
Danas komentari o jučerašnjem izboru R. Čačića za predsjednika HNS-a, o “rošadi vječnih predsjednika” i o nerazgovijetnoj poziciji te stranke koja može biti tek nečiji “koalicijski prirepak”. Istini za volju, Hrvatska narodna stranka nikad nije znala što je. Plašljiva Savka, koja nije ni pomišljala na izlazak iz Jugoslavije, osnovala ju je vrlo kasno, u jesen 1990., kad je politički prostor bio već podijeljen. Na izborima 1992. godine  “hrvatska nepotrebna stranka” - kako ju je netko nazvao - doživjela je težak poraz. Poslije će Savka HNS “predati” Čačiću a ne svojim suputnicima iz 1971. godine - Vrkiću, Meštroviću i drugima. Uskoro će se dogoditi ono što nitko tko je Savku doživljavao kao domoljubnu veličinu nije očekivao: s Vesnom Pusić na čelu HNS će postati istodobno stranka i jugonostalgičara i onih koji su za njezine osnivače bili sentimentalno vezani. Navodno s Čačićem na čelu HNS neće više biti tako lijevo. Ali jednom je čovjeku, Sanaderu, od činjenice da je Čačić izabran za predsjednika te stranke i da se želi približiti HDZ-u važnije da na čelu Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU ima dobru londonsku vezu - Vesnu Pusić.

UTO. 8. 4.
Markovićeva odlikovanja
Da živimo u pravno uređenoj zemlji, istraga zbog smrti zadarskog nogometaša Hrvoja Ćustića ne bi mimoišla ni Vlatka Markovića, predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, ustanove koja je dopustila da se prvoligaške utakmice igraju na terenu ograđenom onako pogibeljnim betonskim zidom. No, kako je Marković čovjek koji sebi gradi spomenik od samih neuspjeha, koji je poraze reprezentacije na velikim natjecanjima nadoknađivao trijumfalnim doručcima sa Seppom Blatterom, koji je bezočno lagao javnost o izgledima Hrvatske za organiziranje Eura 2012., ne čudi što i smrt jednog mladića, za koju je posredno kriv, koristi za doziđivanje bosanske piramide svoje slave. Umjesto da preuzme odgovornost za tragediju mladog nogometaša, krivnju prebacuje na sve strane, i, po običaju, štiti se poistovjećivanjem sa svjetskim veličinama. Pa se i sad hvali i žali kako ga negdašnji francuski predsjednik Jacques Chirac “odlikuje s najvećim odlikovanjem, a kod nas to podcjenjuju”. Što će reći da bi i Marković u Hrvatskoj trebao biti u ulozi u kojoj je sada Chirac u Francuskoj - gdje se protiv njega vode istrage zbog teškog kriminala.

SRI 9. 4.
Nema Stepinca, nema Kuharića!
Kako će Crkva reagirati na medijsko otkriće da je Sanaderova vlada po zahtjevu Carle del Ponte, ne bi li tobože otkrila skrovište bjegunca Ante Gotovine, naredila obavještajnu obradu, praćenje, pretragu i snimanje franjevačkih samostana i istaknutih osoba iz franjevačkog miljea? Nikako! Vlast zna da je odlaskom Kuharića iz crkvenog vrha nestao osjećaj za nepovredivost temeljnih moralnih načela, pa se i nije bojala slati svoje novoudbaše po samostanima dok su istodobno njezini dužnosnici pribivali svetim misama pa čak i ljubili prsten Svetom Ocu! I onda je bilo i sada je očito da je tužiteljičino sumnjičenje Crkve da skriva Gotovinu bilo bezrazložno, ali ne i i besciljno. A cilj je bio i na Crkvu u Hrvatskoj i na Vatikan utisnuti biljeg nasljednog ratnog zločina pripisivanog Gotovini, te prisiliti vlast u Hrvatskoj da špijunskom akcijom obesveti sveti prostor samostana. Tako je “slavnu” tradiciju i partizana i ustaša koji su Crkvu nadzirali i zlostavljali u ime crvenog ili crnog internacionalizma Sanader nastavio za račun liberalnog novog svjetskog poretka. Ali danas nema ni Stepinca ni Kuharića da obrane njezino dostojanstvo!

ČET 10. 4.
Pohlepni i lijevi i desni i manjinci
Ulazak Hrvatske u EU mnogo glasnije zagovaraju elite nego građani. Razloga za to ima i konkretnih, opipljivih, materijalnih. Apetite je ovih dana pojačala vijest da je zatražena i stavka za Hrvatsku u proračunu Europske unije za 2009. jer bi već tada u Europskom parlamentu moglo biti 12 hrvatskih zastupnika u ulozi promatrača koje bi izabrao Sabor. Poslije bi zastupnike birali birači, plaća bi im bila 9000 eura, a s dodacima bi zarađivali  još toliko! Podosta bi se Hrvata zaposlilo i u različitim službama EU, gdje su plaće također bajoslovne. A velike ambicije za mjesta u hijerarhijama EU imaju i neki vodeći hrvatski  političari. Je li vam sad jasnije za čije smo se stražnjice odrekli ZERP-a, banaka, državnih tvrtki, tolikih nekretnina, financijske suverenosti i nacionalnog ponosa!? U grabežu za mjesta u tijelima EU jednako su pohlepni i desnica i ljevica i političari nacionalnih manjina, pa su u red za Bruxelles već stali Pusićka, Mimica, Pupovac, Matušić... Lijepa naša prodana!

PET 11. 4.
Protiv koga bi Mesić prosvjedovao!?
Stjepan bi Mesić rado na sindikalni prosvjed ako ga pozovu. Rado bi bio na vlasti i rado se protiv vlasti bunio. Rado bi imao sve povlastice koje ima kao predsjednik i rado bi u povlastice  upirao prstom. Rado bi se vozikao na tajkunskim jahtama i od tajkuna uzimao novac za svoje predizborne kampanje i rado bi s radnicima jurišao na tajkune. Rado bi obećavao kako će vratiti novac pokraden u pretvorbi i privatizaciji te ratnom profiterstvu, a kad se od toga ništa ne ostvari, rado bi upirao prstom u one koji samo obećavaju. Rado bi na prosvjedima optuživao nedjelotvornu državu kojoj je na čelu osam godina. Rado bi se jedan dan odvojio od grešne elite, kako bi za narod bio bezgrešan, i eliti se opet vratio! Sve bi to rado osim da bude teški sukrivac za stanje u zemlji protiv kojeg sindikati prosvjeduju, premda je, kad bi mu zatrebalo, znao reći kako je za to stanje odgovoran.