Samozatajni biskup dubrovački mons. Mato Uzinić ponovno je sve pretekao u svojoj komunikaciji s javnošću. Osim što ga je javnost upoznala kao prvog biskupa sa svojim osobnim profilom na Facebooku, biskup Uzinić na početku školske godine obratio se učenicima i vjeroučiteljima u svojoj biskupiji (a očito i šire) na Youtubeu. Dok mnogi njegovi kolege još uvijek misle da je riječ o Jubitou, kao svojedobno jedan istaknuti hrvatski ministar, biskup Uzinić obilno se koristi novim medijima u svome svakodnevnom poslu. Odnosno, “ovakav način prezentiranja poruke na tragu je poticaja pape Benedikta XVI. izrečenih Crkvi u Hrvata da nalazi ‘s misionarskom spremnošću nove putove evangelizacije, posebice u službi s mladim naraštajima’”, kako konstatira Izvještajna katolička agencija (IKA), dodajući da se, naravno, biskupovo obraćanje može pronaći i na njegovu profilu na Facebooku.
Crkva, tj. njezini službenici i to oni s najvišeg vrha znaju se služiti suvremenim medijima. Štoviše, nisu im potrebni nikakvi posrednici, nikakvi seminari i patvoreni susreti s medijima, kakvi se upriličuju svake godine na zagrebačkom Kaptolu. Jedan takav susret, upravo u vrijeme kada je svoju poruku na Youtube uploadao dubrovački biskup, održan je u Đakovu i iz izvještaja se vidi da je rasprava bila – jalova.
Jalovo je i upinjanje crkvenih medija da svjetovnima neprestano drže lekcije o profesionalizmu, a sami se nisu kadri pridržavati elementarnih profesionalnih normi. Poput, primjerice, glavnog katoličkog tjednika u Hrvatskoj koji je izvještaj s istarskog hodočašća na Trsat objavio dva broja nakon događaja i to na pretposljednjoj stranici! Zašto? Pa zna se zašto – zato što istarski biskup Milovan u ovome trenutku nije “podoban” u očima najviših crkvenih struktura zbog toga što je branio svoju čast i čast svoje biskupije u slučaju Dajla, a to nije odgovaralo crkvenim velmožama. Da se javnost o slučaju Dajla informirala kroz crkvene medije, ne bi pojma imala što se događalo i koji su razmjeri cijele afere. Sve bi bilo cenzurirano i zataškano.
Naravno, ne može se zaobići ni činjenica da u svjetovnim medijima na posve neprimjeren način tretiraju crkvene teme i pojave, posebice na internetskim portalima, gdje se crkveno poslanje bagatelizira, a svećenici i njihova služba u pravilu su izvrgnuti ruganju i podcjenjivanju.
Međutim, upravo primjer dubrovačkog biskupa daje nadu da se u odnosu Crkve i medija (i Crkve prema medijima) mnogo toga iz korijena može promijeniti. Crkva, naime, ima svoju poruku koja je jednaka za sva vremena, premda u nekim vremenima nije dobrodošla. No, ako postoje kanali i putovi kojima može izravno doprijeti do javnosti, zašto se njima ne koristiti?
Uostalom, u povijesti je upravo Crkva bila među prvim i najvećim korisnicima naprednih tehnologija u prijenosu riječi i informacija. Zašto onda danas neki naš biskup ne bi bio zvijezda na Jubitou. Pardon, Youtubeu, jer čovjek očito zna čemu ta suvremena igračka služi!
A stvarno mi je vise pun kufer crkve i non-stop pisanja o njoj. U stoljecu 21. smo.