Prvi hrvatski kardinal napokon u Jasenovcu

Sutrašnji dan definitivno je jedan od povijesnih dana i u kalendaru Katoličke crkve u Hrvatskoj u njezinoj novijoj povijesti i u kalendaru spomen-područja Jasenovac. Činjenica da je kardinal Josip Bozanić prvi hrvatski kardinal koji (službeno) pohodi nekadašnji jasenovački koncentracijski logor otvara posve novu stranicu u odnosu Crkve prema Jasenovcu.

Crkveni vrh, naime, sustavno je i godinama izbjegavao dolaziti u Jasenovac. Proljetne komemoracije odrađivao je lokalni župnik, a crkveni vrh tvrdio je da ne želi biti uvučen u političke manipulacije oko Jasenovca, bremenitost kojom je Crkva i te kako opterećena još od angažmana koljača fra Majstorovića. Kojega se, istini za volju, Crkva odrekla još 40-ih, ali je dovijeka stečen povod da joj ga se neprestano nabija na nos.

Premda je kardinal Stepinac nazvao Jasenovac ljagom za hrvatski narod, nijedan hrvatski kardinal nije pohodio prostor nekadašnjeg logora. Led je probio tek biskup novouspostavljene požeške biskupije, Antun Škvorčević, koji je istančanim osjećajem prilazio Jasenovcu iz godine u godinu, prvo kroz crkvena pokornička slavlja u župnoj crkvi, kasnije identičnim hodočašćem poput  sutrašnjeg, da bi u spomen-područje, prema riječima ravnateljice, sada navraćao i par puta godišnje.

No, ono što ostaje i dalje, nakon sutrašnjeg posjeta kardinala Bozanića i desetaka svećenika njegove nadbiskupije, visjeti u zraku jest pitanje: nije li do takvog, sličnog ili možda posve drukčijeg posjeta trebalo doći i prije? Obojica posljednjih papa bili su u Auschwitzu i pomolili se za tamošnje žrtve.

Nikome nije palo na pamet njih optužiti ili svaliti krivnju na njihova leđa zbog toga čina, jer je bilo jasno da oni time ne opravdavaju zločin, nego komemoriraju nevinost žrtava i na koncu mole za spas ne samo njihovih duša nego i duša njihovih krvnika, od kojih su mnogi bili kršćani, katolici. U Jasenovcu su također bili katolici. I žrtve i krvnici. Stoga je posve legitimno moliti za njihove duše.

Baš kao što se legitimno pitati zašto do te molitve s najvišeg crkvenog vrha nije i prije došlo. Odnosno, zbog čega je Crkva osjećala neugodnost i krivnju oko Jasenovca. I premda posjet kasni, dobrodošao je uvijek, pa makar i u ovakvoj “mikser-kombinaciji” Stare Gradiške, Jasenovca i Petrinje, kakva je upriličena pred kraj ovogodišnjeg rujna.