Prvi izbori bez euforije

Hrvatski građani nikada nisu s manje emocija išli na izbore nego što će za tjedan dana. Najkraća predizborna kampanja dosad, i potpuni izostanak političke pompe koju su u pravilu pratili raskošni skupovi na kojima su nastupali estradnjaci, pekle se kobase i točilo pivo, prvi su uočljivi elementi po kojima se ova kampanja razlikuje od svih prethodnih. Ipak, najvažnija promjena dogodila se u svijesti birača. Za tjedan dana otići ćemo na birališta bez euforije, i lišeni iluzija da će eventualna promjena vlasti donijeti bilo kakve revolucionarne pomake. Osluškujući bilo i raspoloženje naroda, reklo bi se da će građanima jedina misao vodilja u odabiru stranke čiju će listu zaokružiti biti njihov standard. Hrvati će glasati za one od kojih očekuju da im priskrbe bolji i sigurniji život.

A to je dobro. Govori o političkom sazrijevanju nacije koja nakon rata i dvadeset godina tranzicije počinje dolaziti k sebi. To znači da je, ako dojam ne vara, narod dovoljno samosvjestan da ga se više ne može plašiti reinkarnacijom Jugoslavije, zavoditi slatkorječivošću i domoljubljem... Na izbore idemo vođeni istom logikom kao i Španjolci koji su upravo doveli desnicu na vlast. No, ne iz ideoloških pobuda. Mariano Rajoy preuzeo je zemlju od socijalista Zapatera samo zato što je Španjolska potonula u duboku ekonomsku krizu i rekordnu nezaposlenost, a ne zato što su Španjolci skrenuli udesno.

Prema rezultatu svih dosadašnjih anketa, na izborima u Hrvatskoj mogla bi se dogoditi slična stvar. Osvoje li vlast stranke lijevog centra predvođene SDP-om, to će biti u prvom redu zato što nam je život pod vladavinom HDZ-a postao pretežak, depresivan i u svakom pogledu siromašan.

Ljudi će na biralištima misliti isključivo na sebe i svoju budućnost, a neće im lupati srce od brige za opstojnost države. No, kao da neki to ne vide. U HDZ-u, čini se, još nisu shvatili da je došlo do promjene u svijesti birača. Zato i jesu rastreseni, pričaju o svemu i svačemu, pokušavaju zaigrati na stare emocije, optužuju sve redom da im podmeću, i to od političkih konkurenata do medija, te na kraju tvrde da su ankete koje im ne daju prednost – namještene.

Nikako da shvate da je postao relevantan omjer birača koji su ušli u fazu političkog promišljanja s pogledom unaprijed, a ne unatrag. Na ovim izborima glasat će generacija birača koji se još nisu rodili u vrijeme opsade Vukovara. Što tim ljudima znači poruka Jadranke Kosor da neće dopustiti da se ikada više ide u Beograd po mišljenje? Ili divljenje braniteljima? Hrvati su već prošli kroz faze tranzicijskog sazrijevanja i stari štosevi više ne pale.

Kada smo izlazili na prve demokratske izbore, zapravo smo birali državu Hrvatsku. Na drugim parlamentarnim izborima HDZ je dobio mandat jer su nas uvjerili da se bez njih ne bi obranila Hrvatska i zato što su im dio kampanje vodili časnici u vojničkim odorama.

Na izbore 2000. godine opet smo išli u euforiji. Tada smo se zarobili u iluziji da ćemo dovođenjem lijeve koalicije na vlast zbaciti okove jednoumlja i stege koju je provodio Franjo Tuđman. Većina koja je tada glas dala Račanovoj koaliciji šest stranka smatrala je da se napokon otvaraju vrata istinskoj demokraciji i ljudskim pravima i slobodama.

No, već u idućoj predizbornoj kampanji nagrnule su nove emocije. Simbolizira ih čuveni Sanaderov skup i govor na splitskoj rivi koji je bio snažno emotivno nabijen i prožet vapajem za spas hrvatskih generala i domoljuba. I upalilo je. Na izborima je odlučila većina koja se uplašila za ponos hrvatskih ratnika. Domoljubna karta odnijela je štih.

Prošle izbore, one 2007. godine, opet je obilježila ideološki obojena kampanja. HDZ je dobio izbore s minimalnom prednošću. No, već se na prošlim izborima vidjelo da su neke teme u Hrvatskoj zauvijek iscrpljene. Građane više ne može motivirati domoljublje ni strah od komunizma.