Prvi ramazan u biseru Mediterana

Muslimani u Hrvatskoj ove su godine u svoj sveti mjesec ramazan ušli s dva vrlo važna događaja koja će uvelike određivati sudbinu zbivanja islama na ovim prostorima. Prvi je izbor novoga muftije Islamske zajednice u Hrvatskoj dr. Aziza ef. Hasanovića, koji je naslijedio legendarnog i neponovljivog Ševka ef. Hasanovića, a drugi je otvaranje riječke džamije u kojoj je upravo na prvi dan ramazana služena prva teravija (ramazanska molitva) i poslužen iftar (večernji obrok nakon cjelodnevnog posta).

I jedan i drugi događaj rezultat su višegodišnjih procesa u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj, ali s jasnom i ključnom porukom integracije islama u društvo s jedne strane i s druge istodobnog društvenog prepoznavanja islama kao njegova vrijednog elementa i valorizacije njegove važnosti za suživot u jednom demokratskom društvu.

Novi muftija Hasanović dolazi na čelno mjesto kao najbolji izdanak zagrebačkih imama zagrebačke džamije. Kao bliski suradnik bivšeg muftije Omerbašića, ef. Hasanović imao je priliku upoznati svu važnost istančanosti finih odnosa s društvom u koje je Islamska zajednica Hrvatske ugrađena kao prirodan i od nje nedjeljiv element. Štoviše, i sam je tome mnogo pridonosio u Omerbašićevo vrijeme pa je njegov dolazak na čelno mjesto Islamske zajednice ne samo logičan nego i posve očekivan rezultat izbora koji su održani u njoj.

Riječka džamija – biser Mediterana, kako joj tepaju sami muslimani – tako je logičan nastavak na zagrebačku džamiju čiji se pojam, dakako, ne odnosi samo na zgradu bogomolje nego na čitavu filozofiju koju su pametni i mudri zagrebačko-bosanski muslimani ucijepili u njezine korijene i kasnije razvijali. Zagrebačka džamija postala je vrlo brzo nakon gradnje islamskoga centra ključna točka islama na ovim prostorima. S pogledom prema Europi, dakako. Kolika je njezina važnost najbolje je, primjerice, potvrdilo iznenađenje reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića kada je u Zagrebu njegova Deklaracija o euroislamu primljena sa stostruko više oduševljenja i razumijevanja nego u Sarajevu.

Hrvatska u svome odnosu prema islamu i islam u svome odnosu prema Hrvatskoj doista mogu biti ne samo europski primjer savršeno uređenih odnosa nego i svjetski. Posebice u neprestanom stvaranju napetosti između islama i Zapada, koje ozbiljno prijete globalnom kataklizmom. Silovanje islama koje provodi Zapad s jedne strane i islamska tvrdoglavost da prihvati neke stečevine suvremenosti doista mogu biti kobne. Hrvatski muslimani nude fantastičan model suživota i društvenog partnerstva, gdje nitko nije ugrožen zbog svojih prava i obveza, već njihovim prihvaćanjem kontinuirano unapređuju međusobne odnose.

“Biser Mediterana “ i novi muftija u Zagrebu vidljiv su rezultati tih odnosa. Za muslimane razumljiv upravo u ozračju svetog mjeseca ramazana, a za široku javnost ohrabrujuća poruka da će se baština muftije Omerbašića i stečevine zagrebačke džamije ne samo očuvati nego i znatno unaprijediti u budućnosti.