Pušačima izbor, drugima život

U srijedu, 6. svibnja, ne stupa na snagu totalna zabrana pušenja u ugostiteljskim objektima. Toga dana u potpunosti stupa na snagu zakon koji ne zabranjuje pušenje. To bi svakako valjalo znati, jer se po medijima stalno vrti da će od tog dana pušenje totalno biti zabranjeno. Ne, neće! Pušači će i dalje moći slobodno kupovati cigarete kao i dosad, istina, koje su već malo skuplje i s natpisima na kutijama koji nisu nimalo ugodni. Ali će moći kupovati, kao što će moći i pušiti, ali ne više na račun nepušača.

Prava je istina da u cijelosti stupa na snagu Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, kojemu je u prvom redu cilj zaštititi one koji ne žele pušiti, a puše uz pušače. Nije Zakonu u prvom redu cilj smanjiti broj pušača, nego zaštititi zdravlje nepušača. Još jednom, ovaj Zakon ne zabranjuje pušačima da puše, ali omogućuje nepušačima da udišu čisti zrak kad se, primjerice, nađu u kafiću.

Istina, državi je cilj smanjiti i broj pušača, jer se godišnje previše novca troši na liječenje od bolesti koje su izravno ili neizravno povezane s pušenjem. I ne samo što država troši novac gdje ne bi toliko trebala, nego se smanjuje i broj radno sposobnog stanovništva, ali ne samo među pušačima. Zahvaljujući najnovijim medicinskim istraživanjima, utvrđeno je da pasivno pušenje smanjuje plodnost u žena, kod djece izaziva ovisnost o nikotinu, povećava rizik za moždani udar, osteoporozu, leukemiju, rak dojke, dijabetes...

Je li to dovoljno da se konačno zakonom zaštite nepušači? Krajnji je čas za to! Jer su nepušači bili jedna od najugroženijih kategorija stanovništva, a čine preko 60 posto hrvatske populacije.

Reći će pušači, gdje su naša prava? No, u hijerarhiji prava na prvom mjestu mora biti i jest pravo na život i zdravlje. Ni jedno drugo pravo ne može biti važnije od toga niti iznad njega. Država pak ima ustavnu obvezu osigurati svojim građanima to pravo. Kad ne bi bilo tako, onda ne bi trebalo biti ni drugih zakona koji skrbe o zaštiti života pojedinaca. Recimo, zašto bi nam onda trebao zakon o prometu? Mogli bismo svima dozvoliti da voze što i kako žele, pa bismo dnevno imali stotine mrtvih po cestama!

Ugostitelji se sad vade na krizu, pa pokušavaju prolongirati stupanje Zakona na snagu. Oni ne samo da ne misle na svoje goste, koji nisu svi pušači, nego ne misle ni na svoje radnike koji ne samo da su često potplaćeni i izrabljivani, nego su i među njima nepušači koji su ugroženi duhanskim dimom. I onda još za loš primjer ovakvog zakona uzimaju Austriju koja ga je kao povukla zbog straha od gubitaka.

No, prava je istina da je njegovo donošenje spriječila njihova bivša ministrica zdravstva, inače zagrižena pušačica, koja je javno kršila i stari zakon, pušeći na zabranjenim mjestima. Tako je Austrija ostala gotovo usamljeni otok u odnosu na veliku većinu drugih zemalja EU koje su prepoznale pravi problem s duhanskim dimom, među kojima je sada i Hrvatska.

I na kraju, htjeli to priznati ili ne, pušenje je u dobroj mjeri ovisnost. I teško je očekivati da će se pušači odviknuti od pušenja, makar na kutijama cigareta debelim slovima čitali upozorenja o smrtnoj opasnosti. Kao što se u prometu drastične prekršitenje može pokušati smiriti drakonskim sankcijama, tako se i pušače može navesti na prestanak upravo zabranama. Kao i širenjem društvene svijesti da pušenje više nije baš dobro došlo ponašanje na svakom mjestu.

Pušači, znači, nisu ugroženi. I dalje imaju mogućnost birati - pušiti i biti ovisnik ili ne. To je pravo na izbor. Ali ono više nije iznad prava na život! Konačno! Nekome se čini beznačajno, ali od srijede će u hrvatskom društvu biti jedna nepravda manje!