Ako je točno da se odgađa kraj pregovora s EU za listopad, nije li to provociranje izvanrednih izbora, pa što nisu mogli oporbenjaci sami – sredit će im tako Bruxelles?
Da imamo vani neprijatelja, javno je kriknula Doris Pack, zastupnica Europarlamenta, a mi smo krvavo naučili kako se to kraljevstvo zove! Ako je Vlada navučena da kao papiga ponavlja priču o kraju pregovora u lipnju i sve karte baci na to, a sad se neprijatelj kad je vidio da smo sami sebe stjerali u kut pobrinuo da se pregovori prebace na jesen, onda je to još jedna sjajna odigrana podlost u kojoj nismo vidjeli dalje od nosa i po običaju nismo pripremili rezervnu opciju!
Način na koji ulazimo u Uniju otvorio je neslužbenu javnu raspravu o tome što se sve od nas traži i ona je dokraja podijelila zemlju na Josipovićevu i onu drugu Hrvatsku. Pogledajmo, recimo, Josipovićev intervju češkom listu “Dnes”. On je izjavio da ne vidi ništa strašno u tome da je Ceca održala koncert u Maksimiru, dakle ni sutra nema ništa protiv toga. Ali protiv toga ustaju tisuće branitelja koji su se na život i smrt borili s njenim mužem, a ona trajno veliča njegove ratne pothvate.
Josipović je spram toga indiferentan. Rat, krv, branitelji, Arkan, Ceca, da ga se stavi na poligraf njemu ni na koji od tih pojmova puls ne skače. To je jedna Hrvatska, sve drugo je neka druga Hrvatska. Josipović nakon svega što smo doživjeli od Tadića i Tadićeve Srbije i dalje misli da je Tadić “u trenutku isprike u Vukovaru bio sasvim iskren”! Ali zar bi čovjek iskrene isprike dopustio da vlasti njegove zemlje procesuiraju dr. Bosanac i tjeralicom drže u zatvoru mjesecima Purdu? I tu opet dvije Hrvatske: Josipovićeva koji kako vidimo i dalje iskreno vjeruje Tadiću i ona druga koja Tadiću nije vjerovala od početka jer je za pravu katarzu očekivala nešto drugo. To su dvije nepomirljive Hrvatske od kojih organizirano postoji samo jedna. Hrvatska nema organizirane desnice, HDZ od prvog Sanaderova dana svjedoči da nije desna stranka, taj virus je tako jak da i danas kad Sanadera nema HDZ-u fali i odlučnosti i hrabrosti i domoljublja, ako hoćete, i petlje koju baza očajnički traži! Usporedite li današnji HDZ sa Sanaderovim, vidi se dramatična razlika u pitanjima korupcije, ali i u nacionalnim pitanjima, u tretmanu vitalnih nacionalnih interesa, u tretmanu ponosa i časti ove države, u tretmanu države kao ratnog pobjednika, u držanju prema istočnim provokatorima, to je zapravo stari Sanaderov HDZ.
Promjena je moguća jedino ako Kosorica nađe snage očistiti stranku, ali taj je posao miljama daleko od realizacije. Ne samo da HDZ slova nije progovorio kad je hrvatska policija zakucala na vrata dr. Bosanac temeljem jednog srpskog zakona koji je Hrvatska prihvatila, nego do dana današnjega Sabor ni Vlada nisu suspendirali primjenu tog zakona, što znači da se sutra može ponoviti poniženje poput onog sa saslušanjem dr. Bosanac! HDZ bi htio biti moderna desna stranka, ali u svim izazovima u kojima publika bulji u njih iščekujući pobjednički potez ponosne države, HDZ zašuti. Odšutjela je nebrojene srbijanske provokacije, pristali su na sve Pupovčeve ucjene, od povratka stanova svim mogućim izbjeglim Srbima do davanja enormnih sredstava za srpske općine širom Hrvatske, preko financiranja uvredljivog lista koji i danas napada istu tu vladu koja ga hrani!
Što će reći braniteljima kad za mjesec dana stigne bomba zvana presuda Gotovini, a sutra šestorici iz Herceg Bosne? Jer, Sanaderova Hrvatska ih je izručila! Što će reći braniteljima na statistiku koju navodi Zvonimir Trusić da je do sada 3000 branitelja procesuirano, više od 1800 ih se ubilo, 320 je na izdržavanju kazne, a “istodobno više od 10.000 aboliranih četnika paradira po Hrvatskoj“.
Hrvatska danas vapi za liderom, na žalost, ta je pozornica posve prazna! Kako nitko nema snage pokazati, recimo, odlučnost kad nas Srbija provocira, kako nitko nema snage s Ustavom u ruci i obvezama iz njega prekinuti političko masakriranje Hrvata u BiH? Ima li nekoga na vidiku tko ima snage organizirati snažnu nacionalnu banku, nekoga tko će Crkvu navesti da otvori stotinu osnovnih i srednjih škola, pa na tim temeljima napraviti novo sveučilište kako ovoj naciji fakultet političkih znanosti i dobar dio filozofije ne bi kao vulkan rigao samo agresivne ljevičare kojima hrvatska priča ne znači previše? Kad već HDZ godinama stoji na mjestu, kad se posve nova snaga ne nazire, ostaje pitanje imaju li Milanović, Kotromanović i Bernardić snage za obrat ili će kao i Račan igrati samo jedno ljeto?
Hart je napisala: „Prvo polazim od sebe da dezerterčinu NIKADA u životu ne bi poslušala niti primila njegovo vojno naređenje.“ ________________________________________ Što time želiš reći, hart, da mi koji nismo glasali za HDZ ne trebamo poštivati zakone i odluke koje donose Sabor i vlada RH zato što u njima HDZ ima većinu? Jesi li ti kad čula za pojam demokracije?