Sa 16 godina je počeo raditi kao DJ, sa 17 je imao najbolji klub u New
Yorku, a nakon nekoliko godina se zaposlio u Studiju 54, klubu koji je
promijenio sva dotadašnja poimanja klupske scene. Riječ je o Nickyu
Sianu, jednom od najpoznatijih DJ-a na svijetu koji je još uvijek na
sceni. Ekskluzivno za "Ekran" otkriva najmračnije pojedinosti iz kratke
ali burne povijesti najluđeg kluba na svijetu - Studija 54. Siano 5.
studenog dolazi u Zagreb kako bi u klubu The Best predstavio dio svog
golemog znanja, a za Hrvatsku ga vežu lijepe uspomene jer je prije
godinu i pol nastupao na otoku Hvaru.
SIANO: Nisam nikada vidio nešto tako ljepo poput Hvara u čitavom svom
životu. Hvar je nešto jako, jako posebno, pogotovo kada su mi kazali da
je otok naseljen prije dvije tisuće godina. Pa to je u doba Isusa
Krista! Osjeća se drevnost, možete ju osjetiti. Prekrasno!
EKRAN: A kakav je bio party na Hvaru?
SIANO: Oh, nevjerovatan. Bio sam tamo dva tjedna tijekom ljeta i mislim
da sam održao pet nastupa na otvorenom. Znalo je doći i do pet tisuća
ljudi. Rekli su mi da Hvar nije nikada doživio tako nešto i da su čak i
cigle padale s krovova (smijeh). Preko dana je tako mirno, ljudi su
odlični, doista fantastičan osje?aj. Znate, kako se ljudi inače
fokusiraju na negativnosti što je jako loše jer onda i sami postanete
negativni. Nikada na vijestima ne vidite kako (počinje urlati) je netko
spasio nekoga iz plamteče zgrade ili prometne nesreće već je uvijek -
umro ovaj, umro onaj, rat ovdje, rat ondje (smiruje se)... Ništa
pozitivno! Živimo u društvu koje razmišlja pogrešno. To je moje
mišljenje. Ali otrkio sam da su me Hrvati primili otvorenih ruku. Svaki
je nastup bio bolji od prethodnog. Svi su imali ruke u zraku, vrištali
su i pjevali. Bilo je nevjerovatno.
EKRAN: Uvijek kad dođete u neku
državu, kupujete CD-e domaćih glazbenika. Jeste li kupili možda nešto u
Hrvatskoj?
SIANO: Jesam, baš na Hvaru. Kad sam bio tog ljeta u Splitu, produžio
sam u Zagreb i tamo kupio prekrasne uljanice s mirišljavim svijećama.
Taj hrvatski umjetnik je to napravio tako da ih stavite na zid, dugačke
su i imaju božićne čestitke u sebi. Vrlo su originalne i odmah sam ih
kupio pet. Ha! Kasnije sam ih podijelio svojim prijateljima za Božić. I
još sam nešto kupio... Kako vi to ono kažete, lvanda, livanda, aaa
znam! Lavanda (na čistom hrvatskom!?)! Na otoku Hvaru sve prodaju s
lavandom jer tamo raste, pa sam kupio sve od lavande: sapune,
kozmetičke preparate, sve što sam mogao. I to sam podijelio.
EKRAN: Hoćete li onda u Zagreb doći
prije nastupa, da se stignete malo prošetati?
SIANO: Nažalost ne. Dan ranije nastupam u Hamburgu u četvrtak i odmah u
petak letim za Zagreb. Ne znam točno gdje, kako se zove klub?
EKRAN: The Best (najbolji).
SIANO: Doista je najbolji?
EKRAN: Klub se tako zove...
SIANO: Aaa, The Best mu je naziv... Jako sam uzbuđen što se vraćam u
Hrvatsku.
EKRAN: Za DJ-pultom već ste više od 30
godina. Uživate li još uvijek u svom poslu i čega ima novog u vašoj
karijeri?
SIANO: Pa imao sam stanku kao DJ od 1982. do 1996. godine jer sam radio
s ljudima oboljelima od AIDS-a. I to je bilo dobro, jer sam sad jako
uzbuđen kad sviram. Sve mi je novo i svježe. Izlazi mi nekoliko CD-a.
Jedan je nazvan "Kiss me again", ima 11 sasvim novih pjesama i izlazi
oko prosinca. Izlazi i kompilacija nazvana "45 that maid disco happen".
Rije? je o pjesmama koje su prethodile diskoglazbi, poput funk-pjesama
s početka 1970-ih koje su jako utjecale na stvaranje novih smjerova.
Izlazi sljedeće godine. Također produciram i film o klubu Gallery.
Mislim da će biti sjajan.
EKRAN: Kako ste uopće početkom 1970-ih
postali DJ kada ste bili pionir DJ-stva? Na nikoga se niste mogli
ugledati.
SIANO: Odlično pitanje. Glazba je uvijek utjecala na mene više negoli
išta drugo. Imam snimku od svojih roditelja na kojoj ja sa samo tri
godine plešem kao sumanut po kući na glazbu koju su mi roditelji
puštali. Imam fotografije sebe pored gramofona kako plešem. Uvijek sam
plesao. I kad sam prvi put čuo funk naprosto mi je dotaknulo dušu. Samo
sam htio plesati i istraživati tu vrstu glazbe. Moja su bra?a starija
od mene i naravno da su bili u 1960-ima. Slušali su Jimmya Hendrixa i
slične glazbenike. Ja sam pod njihovim utjecajem također slušao rock.
Ali onda sam najednom ?uo (pjeva iz sve snage): "Dont play your
neighbourhood, youre the one", i slične pjesme i taj močni groove koji
me naprosto okrenuo toj vrsti glazbe. Dakle, mislim da mi je funk bio u
duši! U to sam vrijeme izlazio u jedan klub sa svojom djevojkom Robin
koja je pak znala vlasnika. Bio je nezadovoljan svojim DJ-em.
Nagovarala ga je dok nije popustio i dao mi priliku. To mi je bio prvi
posao, a imao sam samo 16 godina.
EKRAN: Sa 16 godina ste počeli, a sa
17 ste već imali vlastiti klub?
SIANO: Točno. Radio sam jednu godinu u tom prvom klubu i svaku smo
večer Robin i ja na putu doma razmišljali kako bi mi vodili klub.
Počeli smo se raspitivati što nam sve treba da otvorimo takav klub.
Kakve dozvole nam trebaju, što sve treba napraviti i koliko bi novaca
sve to koštalo, pa smo napravili proračun koji je iznosio 10.000
dolara. Došli smo mojem deset godina starijem bratu te ga počeli
nagovarati kako želimo otvoriti klub te da nam da novac za njega. Rekli
smo mu da je to sve što trebamo. Nismo znali da je baš toga dana dobio
odštetu od osiguranja točno 10.000 dolara, pa nam ih je proslijedio. Na
kraju nam je trebalo pet tisuća više, i uspjeli smo.
EKRAN: I ubrzo ste imali najbolji klub
u gradu, Gallery?
SIANO: U nepunih godinu dana to je bio najbolji klub na Manhattenu. I
ostao je najbolji od 1972. do 1977. godine kada su nastali Studio 54 i
Paradise Garage, koji su odmah postali najbolji klubovi u gradu.
EKRAN: Je li već u Galleryju bilo
toliko droge, seksa i poznatih osoba kao kasnije u Studiju 54?
SIANO: Poznatih ljudi - da, droga - da, seksa - ne. Kod nas su ljudi
dolazili plesati, a doma bi se išli seksati. Kod nas nije bilo mjesta
za privatnosti kao što je Studio 54 imao veliku terasu gdje je bilo
mračno. Naprosto nismo imali prostor za to, ali su poznati svejdeno
dolazili poput Patty La Belle, Mick Jagger, Calvin Klein, David Bowie i
mnogi pisci, ljudi iz mode i drugi poznati ljudi. Svaki tjedan su
dolazili, a kako su to ipak bile sedamdesete, naravno da je bilo i
droge. Nije bilo kao danas da te uhapse ako zapališ joint. Onda su svi
palili jointove gdje bi stigli. To je bilo ok, nije bila velika frka.
Mislim da danas idemo unazad umjesto naprijed. Ali seks je došao
kasnije sa Studiom 54. Čak ni u Paradise Garage nije bilo seksa, a
radili su do 1982. godine. O seksu bi mogli napraviti sasvim poseban
intervju.
EKRAN: Jeste li za karijere ostvarili
prava prijateljstva s poznatima?
SIANO: Grace Jones je još uvijek moja prijateljica, a mnogi drugi su
nažalost već umrli.
EKRAN: Kada gledate iz današnje
perspektive, ne čini li Vam se da ste možda bili premladi za tu scenu
krcatu drogom i seksom?
SIANO: Bilo je teško, jako teško. Da budem iskren, mislim da su se neke
stvari morale dogoditi kako bi ih danas znao cijeniti. Da nisam doživio
to iskustvo ovisnosti i skidanja s droga, ne bih danas bio toliko
zahvalan za život koji vodim. Tada sam imao samo 17 godina i istina je
da sam krivo postupao, jer kada bi se našao u problemima, umijesto da
se pravilno suočim s njima, ja bih pribjegao drogama. Nisam bio
dovoljno pametan da se suočim s nekim stvarima. Bilo bi svakako bolje
da sam bio malo stariji. Ali kao što sam već rekao, sve ima svoje
razloge. Razumijete?
EKRAN: Kako ste upoznali Stevea
Rubella, vlasnika Studija 54?
SIANO: Pa, prije negoli je otvorio Studio 54, bio je vlasnik kluba
Enchanted Garden u koji me zvao, ali rekao sam mu da mi je predaleko
ići na Long Island i da ako ikada otvori klub na Manhattenu, neka mi se
javi. Svaki vikend je dolazio k meni u Galleryu dok me jednom nije
nazvao i rekao da mi želi pokazati novi klub koji otvara. Došao sam u
Studio 54 i vidio nevjerojatan nered samo dva tjedna prije otvaranja.
Nisam mislio da će uspjeti, ali ga je ipak otvori na vrijeme, te me
pozvao da ponovno radim za njega, s čime sam se složio. Bilo je sjajno
neko vrijeme, dok zlo nije ušlo u taj klub. Sodoma i Gomora, kad Vam
kažem. Gallery je bio otvoren sedam godina, The Loft čak 22 godine i
još uvijek rade, Paradise Garage je bio otvoren 16 godina, a Studio 54
samo tri i pol godine. A ispada kao da je napravio najveći utjecaj. Oni
su znali kako treba s medijima...
EKRAN: Jeste li vidjeli Stevea Rubella
nakon što je otišao u zatvor?
SIANO: Vidio sam ga. Nakon što su izašli, on i njegov partner Ian
Schragner otvorili su hotel. Steve je poslije umro od AIDS-a, a Ian
danas ima lanac hotela s pet zvijezdi po cijelome svijetu.
EKRAN: Zbog čega New York nije više
grad s najboljim klubovima?
SIANO: Zato što je gradonačelnik postao Rudolph Giuliani. On nije bio
prijatelj klubova, mrzio ih je i zatvorio većinu njih. Išao je protiv
svih koji su posjedovali klubove. Dao je klubove ljudima s puno novaca,
biznismenima. A kao što znate, oni baš i nisu kreativni. Oni samo znaju
brojati novac, pa su klubovi postali sranje.
U Zagreb s porukama ljubavi
Zagrebački nastup razlikovat će se po izboru glazbe od onoga kada je nastupao na Hvaru. - Budući da sam posljednji put svirao uglavnom klasike, ovaj ću se put više posvetiti novijim pjesmama - kaže Siano. - "Glazba s porukom", tako ja zovem svoje pjesme koje nešto govore. Jedna od najdražih pjesama mi se zove "Spread Love" (Širi ljubav). I govori o tome kako ljudi trebaju širiti ljubav. Jedna druga se zove "Happines" (Sreća) i ide ovako - (pjeva) Molim za ljubav, mir, veselje i srećuuu... Super je, odlična ploča!