Nakon što je Goran Radman imenovan glavnim ravnateljem HRT-a, akteri, odnosno uzurpatori hrvatske javnosti, nisu promijenili svoje mišljenje. Dapače. Desnim se zagriženjacima Radman politički ne sviđa jer ima lijevi svjetonazor. Lijevo zabrijani ga ne vole jer im je on pokazatelj koliko su sami ideološki rigidni. Goran Radman je zapravo svojevrsna paradigma političke Hrvatske. Desni uvjeravaju da direktorom nacionalne javne televizije ne može biti netko tko je nekoć bio u vrhu Partije. Lijevi bi pak radije da HRT vodi netko tko bi bio poslušnik vlasti.
Imenovanje glavnog ravnatelja HRT-a iznova je obnovilo nacionalno neproduktivnu podjelu na lijeve i desne. Najednom je i jednima i drugima postalo najvažnije hoće li Radman umjeti upravljati HRT-om! Nema veze što je donedavno uspješno radio u jednoj od najboljih svjetskih kompanija, sada je za tobožnje nacionalne brižnike najpreče hoće li znati upravljati novinarski i tehnološki zaostalim HRT-om! Sve se to pak događa, sve te jalove rasprave traju u presudno vrijeme za Hrvatsku. Hrvatska je pred ulaskom u EU. To je razdoblje, ne kao krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća kada se raspadala Jugoslavija i nastajala Hrvatska, ali svakako za Hrvatsku također iznimno važno.
Kao što je koncem prošloga stoljeća svaka dioba bila nacionalno loša, tako je i danas. Da je Franjo Tuđman prije stvaranja Hrvatske bio politički uskogrudan i ideološki sektaš, sigurno u HDZ-u kao stožernoj stranci hrvatskoga zajedništva i stvaranja države ne bi mogao okupiti tako svjetonazorski različite ljude. Da je Tuđman tada skupljao samo političke istomišljenike, jedino sebi bliske, mogao je s njima godinama piti kavu po zagrebačkim kavanama ili se ilegalno sastajati po kojekakvim barakama i pričati o Hrvatskoj prazne priče. Hrvatske ne bi ni danas bilo. Umjesto samodopadnih i zavodljivih bajki koje sami sebi pričaju sanjari o Hrvatskoj, Tuđman je, odbacivši sve ideološke kriterije, pa i podjelu na lijeve i desne, nastojao združiti sve koji su bili za stvaranje samostalne Hrvatske. Ta se politika zajedništva pokazala dobitnom kombinacijom. Bila je i nacionalna i racionalna. Slično je i danas kada je pred Hrvatskom neizvjesna budućnost u koju će se bez novoga nacionalnog zajedništva vjerojatno ići nasumce.
Postoji opravdana zajednička hrvatska bojazan da bismo u Europsku uniju, kao nekada u prvu zajedničku jugoslavensku državu, Kraljevinu SHS, mogli otići “kao guske u maglu”. Takva opreznost osobito je prisutna kod ljudi koji se zauzimaju i za zajedničko, opće dobro i za hrvatske interese, ignorirajući pritom stare mentalne sheme kojima nas se dijeli na lijeve i desne. Apsurdnost toga tradicionalnog, nacionalnog, povijesnog reza posebno je vidljiva sada kada vlast državu loše vodi. Dok ju je vodio moćni Ivo Sanader, mnogi su opčinjeni još vjerovali u njegovo opsjenarstvo. Da Zoran Milanović i Radimir Čačić mogu ispuniti barem dio svojih prepotentnih izbornih obećanja, još malo tko vjeruje. Jer, Sanaderova je vlast bila korumpirana, a Milanovićeva je nesposobna. Zato i ima sve više zabrinutih, mislećih i sposobnih koje ne samo da zabrinjava hrvatska budućnost nego su spremni i nešto činiti glede te budućnosti. Ti svojevrsni prijateljski intelektualno-patriotski mikrokozmosi djeluju kao neka druga, domoljubnija, sposobnija i poštenija Hrvatska. Odnedavno se takvi pojedinci počinju i institucionalno povezivati. Egzemplarom je postao Nacionalni forum prof. dr. Nikice Gabrića. Taj forum nema ambicija biti političkom strankom.
Politički i svjetonazorski različiti intelektualci povezani su u Nacionalnom forumu brigom za Hrvatsku i načinima kako je sačuvati hrvatskom i učiniti europskom. Mrzovoljne reakcije u povodu povratka Gorana Radmana na Prisavlje pokazuju da su stari politički stereotipi, po kojima je sve političko ili lijevo ili desno, još vrlo žilavi. Gabrićevo pak okupljanje politički i svjetonazorski šarolikoga društva u nekadašnjoj nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci na Marulićevu trgu, pokušaj je da se novim neideološkim zajedništvom prevladaju stari hrvatski stereotipi.
Gospodine Jajčinoviću što ste navalili na ovoga čovjeka. U Hrvatskoj boljega nema niti će ga biti za narednih 45 godina od njega. Jednostavno on je novi Tito. Sada nešto i o vašim prtopustima da ne kažem lažima vezano za studij gospodina Radmana. Gospodin Radman nije generacija Bandića, Barišića, Kasapovićke... itd.itd. Prvi od ovih navedenih koji je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti je Ante Barišić i Mirjana Kasapović diplomirali su 1979. godine a Radman je diplomirao 1980. godine. Ne znam zbog čega inače cijenjeni novinar toliko podilazi gospodinu Radmanu. Njega uspoređivati s VELIKIM Tuđmanom je isto kao cijenjenog novinara i ubojicu Tita. Gospodine Jajčinoviću u ova dva uradka agitpropa o velikom Radmanu najmanje vam trebaju. Ovaj lik koji je nakon dbije godine staža postao ne generalni direktor Radio televizije Zagreb nego direktor Televizije stvarno je bio genijalac. Genijalac to znači odan partiji i Titu do kraja a to znači zatirati prvo sve što je HRVATSKO pa onda nakon toga DEMOKRATSKO. Gospodine Jajčinoviću pretvorili ste se na žalost u PROPAGANDISTU gospodina Radmana.