Od trenutka kada je potpisan ugovor o njegovom osnivanju, Mediteranski institut za istraživanje života “plovio” je vrlo nemirnim morem, i nekoliko puta u svom kratkom vijeku nasukao se na oštre grebene zvane novac. Država je u obnovu stare i zapuštene zgrade u sklopu kompleksa Vile Dalmacija “utukla” više od 35 milijuna kuna.
Akademik Radman najavio je da će on i njegovi ugledni prijatelji znanstvenici, od kojih su neki i nobelovci, nakon stavljanja zgrade u funkciju osigurati novac za znanstvena i straživanja i projekte. No, nakon što mu je objekt predan akademik Radman ne da nije uspio dobiti velike donacije iz svijeta, nego u jednom trenutku Institut nije imao čak ni novca za režije.
Da je novac kamen smutnje pokazala je i najnovija kriza u upravljanju MediILS-om. Upravni odbor, sastavljen i od poduzetnika koji su Institutu početkom godine donirali 5,6 milijuna kuna, podijelio je “packe” Radmanu optuživši ga da neracionalno troši njihove novce na skupe večere i putovanja i da nema nikakvih rezultata. Kad ne bi bilo tužno, bilo bi smiješno da skupina ozbiljnih, ili bi takvi barem trebali biti, poduzetnika u fundamentalnim znanstvenim istraživanjima očekuje rezultate preko noći, odnosno preciznu procjenu kada će do njih doći. Zlobnici će reći - genetska istraživanja nisu projekti poboljšanja okusa “praškastih pića” pa da se zna kad će na tržište, a ocjene članova Upravnog vijeća MedILS-a da je Institutu potrebna “svježa krv” i promjene odobravaju uz napomenu - da, ali prije svega u Upravnom vijeću.
Po mnogima, najveća pogreška učinjena je onda kad je poduzetnicima dopušteno da novcima kupe mjesto u Upravnom vijeću MedILS-a. A da ne znaju koliko daleko mogu ići, pokazao je i predsjednik Vijeća Ante Čičin Šain izjavom da je Radman “isključivi krivac što se redovita sjednica Upravnog vijeća pretvorila u ozbiljnu raspravu o njegovu daljnjem radu u MedILS-u. Sam je sebi iskopao jamu - kazao je Čičin Šain i ostao “živ”. Nevjerojatno je da mu nitko prije nije objasnio da je jedini “bog” u Institutu Radman, da je jedino on u sljedećih 40 godina formalno pravno ovlašten za donošenje ključnih odluka, sviđalo se to nekome ili ne.
Rješenje problema moglo bi biti u udaljavanju svih poduzetnika iz upravljanja Institutom i dovođenje sposobnog i spretnog, dobro plaćenog menadžera (ne nužno građanina Hrvatske), koji ima jake veze prvenstveno u europskim i svjetskim gospodarskim krugovima i dovoljno razumije znanost i znanstvena istraživanja da neće pitati kad će rezultati. Akademiku Radmanu treba opremiti laboratorije i omogućiti mu da se bavi znanošću, a ne financijama, jer o tome - već je puno puta dokazao - nema pojma.