Rado Hrvat ukida vojnike

Dok se u hrvatskom bližem i daljem susjedstvu nemirni mir može pretvoriti u velik i dugotrajni nemir – u Hrvatskoj vojsci više nema ročnika! I posljednji je hrvatski regrut skinuo i razdužio uniformu. Odlaskom posljednjeg ročnika iz hrvatskih vojarni u njima su ostali samo profesionalni vojnici. Hrvatska je ročnike raspustila, u NATO još nije ušla, a susjedstvo je sve nemirnije!

Netko u ovoj zemlji, tko bi se trebao brinuti o njezinoj sigurnosti, odlučio je novake učiniti prošlošću! Ako ročnici i nisu jamstvo sigurnosti zemlje, zar se njihovo ukidanje moralo dogoditi prije nego se ušlo u NATO? Pa niti da se predvidi što bi se moglo događati glede Kosova nije se moralo biti geostrateški i geopolitički genij.

Ali se moglo, i može biti političko-strateški ignorant. U nesređenoj regiji, u okružju koje je čak i granično nedefinirano, gdje se čak i njoj prijeti “otvaranjem problema granica”, Hrvatska više ne novači ročnike!? Tko je tu “lud, zbunjen, normalan”?

Zbivanja na Kosovu, u Srbiji, i u polovici BiH pod srpskom kontrolom ne daju Hrvatskoj razloga da bezbrižno i zadovoljno drijema “pod devet ponjava”. Nemirno susjedstvo ne daje razloga za nehajni drijemež. Samo je budali more do koljena. Da opet treba braniti Hrvatsku, bi li se to moglo s nekoliko gardijskih brigada? A da treba, bi li i tada bilo toliko dragovoljaca koliko ih je bilo nekoć, spremnih da kažu – “sve za Hrvatsku”?

Ima li još jednako pripravnih, koji su bili voljni sve dati za Hrvatsku, ništa ne tražeći zauzvrat? Ne treba podcjenjivati ni domoljublje ni broj mogućih domoljuba, voljnih da, ustreba li, brane Hrvatsku. No, mnogo je razočaranih, koji su u nedavni rat krenuli sa srcem, koji su se borili za Hrvatsku, a kada su se vratili iz rata, shvatili su da su neki njihovu pobjedu već pretvorili u svoj plijen. Bi li opet imali nekadašnjih patriotskih motiva?

Danas Hrvatska ima pola milijuna branitelja. Koliko “papirnatih”? Koliko lažnih ratnih invalida? Ako je toliki broj onih koji su zadužili odoru posljedica i tadašnjeg gospodarskog urušavanja Hrvatske, onda su brojni lažnjaci vjerojatna posljedica njezina etičkog urušavanja. Hrvatska je vojska u ratu imala i socijalnu ulogu – novačila je nezaposlene, zbrinjavala otpuštene, brinula se o marginaliziranima.

Danas je državi preskupim postalo držati i ročnike! U ratu je hranila i plaćala pola milijuna ljudi, a sada ne može skrbiti ni za minimalni broj novaka! Hraniti ih, odijevati i obučavati, državi je postalo neracionalno!
Ako se vodi samo “govorom brojki”, tj. samo “ekonomskom računicom”, sigurno se može dokazati da je držanje ročnika neracionalno. Koliko je pak politički, vojno i psihološki racionalno ukinuti ih baš sada?