Raskomadani je Lenjin poruka Ukrajinaca Putinu

Zemlje i narodi prolaze svoje katarze, i to je u većini slučajeva dosta buran, težak i dugotrajan proces. Ponekad se posao ne odradi do kraja, pa neriješeni problemi opet isplivaju i opet sve krene ponovno. Ukrajina je prošla Narančastu revoluciju prije devet godina i tada se činilo da su udareni temelji demokraciji i otvaranju prema Europi. Sada, devet godina poslije, otkrivamo da posao zapravo nije obavljen. I ne samo to, ispada da je predsjednik Viktor Janukovič godinama obmanjivao vlastiti narod zaklinjući se da je njegov primarni i najveći cilj približiti Ukrajinu Europskoj uniji.

Godinama je radio na tome da zemlji omogući da stupi u neku vrstu ugovornih odnosa s EU, odlazio na sastanke s europskim liderima, pregovarao i na kraju se dogovorio. Ukrajinci su vjerovali da su njegove namjere ozbiljne i iskrene. No onaj posljednji odlučujući korak, potpis na konkretan dokument s EU, nije stavio. Stoga nije čudno da se oni koji su od njega očekivali da ih konačno istrgne iz zuba Rusije i usmjeri zemlju u drugom smjeru, osjećaju poniženi, prevareni i izdani na najgori mogući način.Neki analitičari tvrde da se Janukovič, koji svakako i dalje želi ostati na čelu države, našao u slijepoj ulici zato jer je Bruxelles zahtijevao da iz zatvora pusti Juliju Timošenko, koja tamo ionako ne bi trebala biti.

Janukovič je shvatio da sa slobodnom Julijom, koju su godine u zatvoru pretvorile u pravu nacionalnu mučenicu, nema apsolutno nikakve šanse da pobijedi na sljedećim predsjedničkim izborima. No Julija, koja bolesna leži u zatvoru, i njegova veleizdaja onih Ukrajinaca koji su rušenjem kipa Vladimira Iljiča Lenjina jasno poručili čega se žele riješiti, mogli bi zemlju odvesti prema puno goroj i tragičnijoj sudbini. Naime, sve je dublji jaz između istočnog dijela Ukrajine u kojem pretežito čine etnički Rusi, koji podržavaju Janukoviča, i zapadnog dijela u kojem su Ukrajinci u većini. Najnoviji prosvjedi u Kijevu vrlo jasno pokazuju da je taj jaz toliko dubok da dio političkih analitičar ne isključuje ni građanski rat koji bi mogao završiti i cijepanjem zemlje na dva dijela, onaj ukrajinski proeuropski i onaj ruski, koji bi se vrlo rado stopio s majčicom Rusijom.

Mnogi tvrde da je sve već otišlo predaleko zato što je Janukovič igrao dvostruku igru, da je svima nešto obećavao i sve preveslao. Do sada su mu ruke zavrtali i Moskva i Bruxelles, a odsad će mu ih zavrtati Ukrajinci, koji su izašli na ulice Kijeva i koji se zaklinju da neće odustati sve dok ga ne maknu s vlasti.No ostaje otvoreno pitanje što će ovoj zemlji donijeti neka nova revolucija u novoj boji? Hoće li Ukrajina biti još jedno poglavlje (zakasnjelog) raspada SSSR-a i žrtva ambicije ruskoga predsjednika Vladimira Putina da ga u nekom novom obliku ponovno uobliči, odnosno da utvrdi granice ruske interesne zone? Nebitno je hoće li tu buduću asocijaciju zvati Euroazijskom unijom ili nekako drugačije, bitna je samo činjenica da Putin pod svako cijenu želi da i Ukrajina bude dio te buduće interesne asocijacije.

Ali bitna je i činjenica da će se ona dio Ukrajine koji je proeuropski vrlo žestoko suprotstaviti takvom scenariju. U tom kontekstu postaje jasno u kojoj je mjeri rušenje Lenjinova kipa jaka i značajna poruka. Ponajprije Moskvi, ali Bruxellesu od kojeg Ukrajinci očekuju zaštitu, osobito ako dođe do razračunavanja oružjem i silom.U svakom slučaju, čini se da je kucnuo čas da se riješi problem Ukrajine, koji se puno godina gurao pod tepih iako je bilo jako puno znakova da tu ništa nije riješeno.

Novi simbol ukrajinske borbe u ovim trenucima postaje i boksački šampinom teške kategorije Vitalij Kličko (teška šaka za teška vremena) koji je jučer pozvao žene i djecu da odu s trga na sigurno zato što je vlada izgleda odlučila pod svaku cijenu obračunati se s prosvjednicima. Ako zaista to učini, to bi mogao biti početak puno ozbiljnijeg sukoba, ali i motiv da se ide dokraja bez obzira na žrtve i posljedice.