Rasprodaja državne imovine nije ekonomska politika

Kako se frapantno ponavlja 3. siječanj 2000.! Račan je tada uz nesebičnu pomoć Škrabala i HSLS-a ukinuo u narodu općeprihvaćeni 30. svibanj kao Dan državnosti, sada Milanovićeva vlada planira Dan državnosti ukinuti kao državni praznik! Ima li države na svijetu koja dan svoje državnosti ne slavi kao javni državni praznik? Može li se voditi država prema kojoj ste, u najmanju ruku, emocionalno indiferentni? Zapravo, ništa čudno: SDP-u Dan državnosti nije neki dan, kad je državnost proglašavana 1991. godine, izašli su iz sabornice van! Zadnji put kad su bili na vlasti izbacili su iz naziva Hrvatski državni sabor “državni”, hoće li ovog puta izbrisati riječ “sabor”? Zadnji put su ukinuli Vukojevićevu komisiju za ispitivanje žrtava komunističkih zločina, hoće li sad ukinuti jedva formirani ured za istraživanje komunističkih zločina?

Kad su bili na vlasti prije deset godina, isto su tako smanjili namete za zdravstveno osiguranje dva posto, no nisu precizirali gdje će taj novac namaknuti pa se dogodilo da je HZZO na kraju dignuo kredit jer je naravno nedostajalo novca za zdravstvo, pa je isti kredit vraćala još i Sanaderova vlada!

Današnja je ekipa ministarstva zdravstva ustanovila manjak od pet milijardi kuna, smanjenjem davanja za zdravstveno osiguranje ostaju bez još dvije milijarde kuna. Gdje će nadoknaditi taj manjak? Odgovora nema, kao što ga nije bilo ni 3. siječnja.

Ako ga namaknu povećanjem PDV-a 2%,nije li to pretresanje iz šupljeg u prazno? Uz poskupljenje svih životnih troškova znatno više od 2%! Sad se najavljuje prodaja Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke što je nastavak politike koja je 2000. počela rasprodajom Ine, Plive i preostalih banaka. Kad će se shvatiti da rasprodaja državne imovine nije instrument ekonomske politike? Od Croatia osiguranja i HPB-a planira se zaraditi dvije milijarde kuna i Linić kaže kako je to nužno da se ne bi dalje zaduživali. Ali zaboravlja se da je Hrvatska narodna banka u prošloj godini imala dobiti dvije milijarde kuna koje nije uplatila u proračun. Evo Liniću dvije milijarde kuna koje mu fale ako ih ima snage i hrabrosti naplatiti! A da se zaroni, primjerice, u razne nenaplaćene koncesije? U koncesiji iskorištavanja (primjerice šljunka!) imaju devet milijardi neobračunatih kuna! Što se čeka? Je li odgovornije uvjeriti Rohatinskog da uplati dobit u proračun ili je pametnije prodati zadnji crtu nacionalne privrede što je čine Croatia osiguranje i HPB? Pa HNB je isplatio godišnje 38 milijuna kuna svojim djelatnicima za “slobodne popodnevne aktivnosti”! Tu stavku valjda ni Grci nisu imali! Koji deseci milijuna kuna isplaćuju se za otpremnine našim slavnim direktorima što su upropastili niz javnih poduzeća? Zašto se to ne ukida?

Kad smo kod javnih poduzeća, jeste li primijetili tu neskrivenu grabež za mjestima u nadzornim odborima, tu pohlepu čačićevskih razmjera? Jedan dan Čačić spominje 6 milijuna eura za angažiranje vanjskih konzultanata za snimanje stanja u ministarstvima, drugi dan Milanović tvrdi da to košta 6 milijuna kuna, dakle 40 milijuna kuna manje! A pritom nitko ne pita državnu reviziju jesu li oni kadri obaviti taj posao! Zadatak države nije da prodaje posljednje obiteljsko srebro što Linić planira, nego da obavlja svoje funkcije. Primjerice, da naplaćuje porez! Hrvatska ima ukupno 46 milijardi kuna nenaplaćenih poreza i doprinosa! Samo u tri krizne godine nije naplaćeno 14 milijardi kuna! Imamo li mi državu? Jer, naplata poreza i njihovo korektno distribuiranje primarni je zadatak svake države, a ne petljanje s PDV-om na maslac! Analiza ekonomista dr. Gorana Marića do kojeg, nažalost, Kosoričin HDZ nikad nije držao jer su njezini miljenici bili Dalić, Popijač, Šuker i Škegro, u ovome je upravo ubitačna: “U razdoblju od 2000. do 2008. BDP je prosječno rastao 4,3% na godinu, a u istom razdoblju prosječno godišnje nismo naplatili 3,1 milijarda kuna poreza i doprinosa. Dakle, nominalno je u tih osam godina BDP povećan 150 milijardi kuna, a nenaplaćeni porezi i doprinosi iznose upravo nevjerojatnih 25 milijardi kuna. Svaki postotni bod rasta BDP-a koštao nas je 800 milijuna kuna nenaplaćenih poreza i doprinosa! Svaki postotni bod pada BDP-a koštao nas je 1,8 milijardi kuna”.

I sad zamislite kakva je to garnitura sjela na vlast kad su zaključili da bi bilo najpametnije da Dan hrvatske državnosti ukinemo kao državni praznik jer da je to neprimjereni trošak! Bi li se itko u SDP-u čak i u doba onih nestašica, redukcija struje i vožnje par-nepar usudio predložiti ukinuti 29. studenoga u Jugoslaviji, kao nepotreban trošak državnog praznika? Ne, jer im to emocije ne bi dopustile!