Hrvatski građani trenutačno otplaćuju 127 milijarda kuna kojekakvih kredita. To je samo milijardu kuna manje koliko iznosi štednja u bankama, podaci su Hrvatske narodne banke s kraja ožujka ove godine. Laički gledano, to daje naslutiti da hrvatski građani kreditiraju hrvatske građane između kojih posredovanjem kroz naplatu razlike u kamata - stoje banke.
Zaduživanje je u 2009. prvi put u posljednjih 10 godina zaustavljeno, a kako banke sve manje imaju kome na hrvatskom tlu svoje kredite ponuditi, izvor zarade vide upravo u povećanju kamate – postojećim klijentima jer su i onako novac posudili po promjenjivim uvjetima.
Povećane kamate čine nepredviđeni trošak prosječnoj hrvatskoj obitelji koji će se do kraja ove godine popeti na polovicu plaće. To znači da na mjesec 50 do 200 kuna odlazi zbog viših kamata iz onako osiromašenih džepova građana, ne računajući često nepovoljnu tečajnu razliku koja također poskupljuje posuđeni novac.
Goran Bakula iz NHS-a ističe da banke "navijaju" kamate na domaćem tržištu bez jasno opravdanih razloga
- Banke navode da im je izvor sredstava u inozemstvu poskupio, pa to imaju kao izliku za "nabijanje" kamata na našem tržištu. No, nema podataka koliko doista banke povlače sredstava iz inozemstva, a koliko od depozita građana radi kreditiranja onih kojima novac treba - ocjenjuje Goran Bakula, ekonomski savjetnik Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Građani ne mogu pratiti stalni rast kamata na kredite
Imovina građana u Hrvatskoj već sada je nedostatna za financiranje povećanja kamata, upozorava Mario Švigir, ekonomski analitičar Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Nema izgleda za povećanje plaća koje bi pratile ovo povećanje, a dio ljudi ostao je i bez posla. Mogao bi se steći pogrešan dojam da povećanje depozita u bankama dolazi od istog sloja građana koji su i dužnici, ističe Švigir dodajući kako je povećanje kamata riskantno ne samo za dužnike nego i za cjelokupnu ekonomsku politiku. Taj signal, koji kao i svako drugo povećanje troškova života, koji građane vodi daljnjem smanjenju ionako minimalne potrošnje, uzrokuje rizik povrata kredita, scenarij je kako ga vidi analitičar Švigir.
No ono što je vidljivo jest da bankama dobro ide za razliku od hrvatskih građana. Prema podacima o njihovoj dobiti prije oporezivanja krajem prvog tromjesečja u zadnje tri godine u tisućama kuna:
godina iznos (kn)
2007. 1.338.638
2008. 1.411.747
2009. 1.435.391
vidljivo je kako su banke u mjesecima kada su ostvarile najvišu dobit, a to je ove godine, povećale kamate.
U SAD-u imaju nulte kamate na kredite, može li to dobiti i Hrvatska?
U SAD-u već kreću s nultim stopama na kredite pa čak i s negativnim kamatama (možete li zamisliti da se to dogodi u Hrvatskoj) što znači da se prvotna suma zaduženja smanjuje, kako bi bankama barem dio bio osiguran za povrat.
Banke sukladno svojoj poslovnoj politici mogu i uglavnom ulaze, posebno u razvijenijim sustavima, u pregovore s klijentom koji se našao u poziciji da ne može podmirivati svoje obveze. Pregovara se o tzv. uvjetima refinanciranja osobnog duga.
Tako to rade u svijetu, koji je ove godine smanjio kamate na kredite, a mi, čini se, doživljavamo suprotno.
U svijetu smanjuju kamatu, a u Hrvatskoj povećavaju što dovodi do ruba siromaštva
Kako ekonomist Švigir podsjeća, brojna su poduzeća počela pregovarati o uvjetima restrukturiranja njihova duga prema bankama jer imaju problema sa solventnošću i likvidnošću, pa bi stoga, smatra, u slučaju nelikvidnosti dužnika (fizičke osobe) trebala postojati takva mogućnost prije nego što banka uzme ono što je obitelji dužnika najvrjednije - stan u kojem živi.
Bakula se osvrće na mogućnost prijevremene otplate kredita, no da ljudi imaju “gotovog novca”, kredit sigurno ne bi niti podizali. A i banke su se također potrudile da taj potez ne bude stimulativan visokim troškovima za prijevremenu otplatu kredita.
Postoji mogućnost masovnijeg povlačenja depozita i ulaganja u sada iznova oživjelo domaće tržište kapitala, na kojemu je već sada 52 posto malih investitora.
Kolektivno prestati otplaćivati kredite pa nek' banka bankrotira
U nekim inozemnim lokalnim sredinama posegnuli su za radikalnim mjerama kada su tamošnje banke odbile pokazati sluh za probleme svojih klijenata, uporno povećavajući kamate. Građani su se udružili i prestali kolektivno otplaćivati kredite što je vrlo brzo dovelo do bankrota novčarskih institucija koje su im posudile novac. Naprosto nisu imali od koga naplatiti svoja potraživanja, ali za razliku od hrvatskih banaka, instrumenti osiguranja povrata ipak nisu bili tako strogi te brzo unovčeni.
Pred razdobljem smo prilagođavanja odnosa na tržištu koje je izazvala kriza, što se vidi u nedostatku novca, padu kupovne moći i sposobnosti gospodarstva da uhvati neku novu ravnotežu s ovim financijskim i drugim dugoročnim ograničenjima, oslikava Švigir ističući da je potrebno uložiti sve napore da oni koji danas rade da bi servisirali dugoročnu kupnju svog doma, odnosno osnovne životne investicije, ne postanu masovni taoci nekog spontaniteta koji je na kraju uvijek najskuplja varijanta ne samo u ljudskom nego u financijskom smislu.
Pogoršava se naplata kredita
Tromjesečni podaci banaka pokazuju da se udio loših ili nenaplativih kredita povećao sa 4,5 na 5,1 posto, odnosno za 13,5 milijarda kuna, no nedavno je guverner HNB-a Željko Rohatinski kazao da te podatke treba uzeti s rezervom. Banke uljepšavaju svoje bilance tako što neurednim platišama, kojih je sada osam posto, odobravaju reprogramiranje kredita te ih ne prikazuju kao nenaplative.
(Lj.G.)