'Ratni junaci' Vrdoljak i Manolić status dobili 
i preko G. Lederera

Deset dana prošlo je od objave “najčasnijeg popisa za vječnost” a da se baš ništa nije dogodilo. Dakako, osim što je Antun Vrdoljak ispao jedan od većih junaka Domovinskog rata. Nismo svjedočili masovnim samoubojstvima, niti jednoj novoj srbijanskoj optužnici, niti su lažni branitelji posramljeni, a pravi branitelji ponosniji. Štoviše, objavom popisa ratne nepravde samo su produbljene bez ikakve nade da će ikad biti ispravljene. Objavom ratnih dana izjednačeni su policajci iz Vukovara s onima iz Zagreba, Splita... Na tisuće onih koji su “ratovali” u zagrebačkim, splitskim, riječkim i inim uredima za stanove i privilegije prikupili su više dana i od istinskih junaka Domovinskog rata. Registar neće riješiti ni brojne nepravde, primjer koje je Nadan Vidošević, koji je svojih 65 ratnih dana “naplatio” vojnim stanom vrijednim 1,2 milijuna kuna. Čak i očito nedovoljna jednostavna kategorizacija na borbeni i neborbeni sektor obiluje nepravdama. Možda će neki “nesretnik” i biti razotkriven zahvaljujući slonovskom pamćenju nekog ratnog zapovjednika ili pedantnom susjedu koji čuva pomno vođenu evidenciju izbivanja iz stana u vrijeme rata. Registar neće razotkriti ni jednog lažnog invalida iako tu ima smisla očekivati korist od javnog nadzora utvrđene invalidnosti.

Upravo nam slučaj Antuna Vrdoljaka, ili Josipa Manolića, kao “eklatantni” primjeri govore da su objavom Registra različiti oblici sudjelovanja u ratu sada potpuno relativizirani, i to bez ikakvih posljedica.

U protivnom, ministar Predrag Fred Matić iskoristio bi svu svoju energiju, emocije i strast s kojom je pristupio svome razvikanome projektu upravo kako bi po kratkom postupku raščistio slučajeve koji vrište. Antun Vrdoljak je u pravu kad je rekao da se i Domovinski rat, kao i svi moderni ratovi, vodio i informacijama. Mnogi se novinari sjećaju kako su, osobito nakon raketiranja Banskih dvora i odašiljača na Sljemenu, očekivali da su zgrada HRT-a i Vjesnikova zgrada sljedeće mete. Ali, zar to njihove djelatnike čini braniteljima!? Na stranu i to etičko pitanje mogu li novinari, bili ratni reporteri ili sportski novinari, u vrijeme rata biti i branitelji. Naravno da su eksponirani novinari u vrijeme informativnog rata devedesetih bili i omiljene mete druge strane, ali ni zbog toga im ne pripada status branitelja, a pogotovo ne u borbenom sektoru. Dr. Franjo Tuđman bio je, pokazala su to i djela, najdraža ratna meta pa ga u Registru nema. Umjesto da se prvi časno posrami upozoravajući na grešku sustava koji ga je stavio uz bok istinskim braniteljima, Vrdoljak na sav glas još i viče: “Nije to greška! Četiri godine bio sam u ratu!”

Vrdoljak: MUP mi je samo poslao kuvertu s tih 880 dana borbenog staža

Vrdoljak svoj “borbeni status” temelji među ostalim, i na pogibiji HTV-ova ratnog snimatelja Gordana Lederera, autora “Banijskih praskozorja”, pogođenog snajperskim metkom iznad Hrvatske Kostajnice. Ali, za razliku od ratnika Vrdoljaka sa 880 borbenih dana, Lederer ima 42 u “neborbenom sektoru”. Apsurd nad apsurdima jest da je Lederer 2. ožujka 1991. na Prisavlje donio snimku borbi za policijsku postaju u Pakracu koju je, piše na Wikipediji, došao vidjeti tadašnji premijer Josip Manolić. Dio od 2157 dana ratnog puta (u MUP-u) koji je Manolić započeo kao 70-godišnjak otpada i na dane kad je sastavljao optužnicu protiv Mile Dedakovića i Vukovaraca. Doduše, ni on si nije pisao ratne dane, već mu je vjerojatno kao i Vrdoljaku, jednog dana na kućnu adresu došla kuverta iz MUP-a o braniteljskom stažu. Od toga dana, uz dužno poštovanje za sve što su učinili za državu, a na čemu im je adekvatno zahvaljeno, ne samo počasnim statusima i odlikovanjima, svojom šutnjom pristali su biti ratni profiteri. S obzirom na bučnu objavu Registra, očekivalo se da će upravo vrišteći slučajevi biti promptno riješeni. Kako nisu, Registar branitelja beskorisni je politički balon od sapunice.