Zašto novinari i urednici tako rado rabe upitnik i uskličnik

Razbacivanje uskličnicima

23.10.2007.
u 16:20
Pogledaj originalni članak

U današnjem broju Večernjaka uz naslove je stavljeno 11 upitnika i 11 uskličnika. Prednjači prilog s devet upitnika i dva uskličnika. Pogledajte, samo na naslovnici su tri upitnika, jedan uskličnik, a još po jedan upitnik i uskličnik u podnaslovima. U ostalom dijelu lista strše uskličnici, čak ih je devet. Zbog tih uskličnika padaju u sjenu neki drugi, bolji tekstovi.

O čemu je tu riječ? Ne znam puno o novinarstvu, ali mi to mnoštvo upitnika sugerira da su urednici i novinari nesigurni u to što su napisali, pa se ograđuju upitnicima. Sve to nije preporuka za daljnje čitanje..." Doslovno sam prenijela riječi pažljivog čitatelja i odmah provjerila njegovu statistiku. Bio je u pravu, a ja sam sljedećih dana nastavila promatrati kako se to urednici i novinari služe tim rečeničnim znakovima. 

Iz pravopisa znamo ono osnovno: uskličnik bi u naslovu trebalo koristiti samo kad imamo poseban razlog za isticanje njegova značenja. Upitnik pak stavljamo iza upitnih rečenica u naslovu (Tko je kupac?), ali smo mi novinari pravopisno pravilo, da kada nismo posve sigurni u podatak koji iznosimo, iza njega stavimo upitnik u zagradi (Luka Kopar ugrozit će Rijeku (?)) prilagodili sebi i takve naslove objavljujemo s upitnikom bez zagrada.

Ne bi to bio problem kad ne bismo imali inflaciju upitnika, što, na prvi pogled, znači i inflaciju nepouzdanih tvrdnji. Posve nepotrebno. Jer, kad se priča pročita, jasno je da nema nikakvih sumnji u točnost podataka. Trebalo je samo bolje razmisliti i napisati naslov koji bi privukao i bez upitnika. Nedavno smo objavili naslov "100 milijuna kuna ili 100 milijuna eura"?, a riječ je o troškovima stranačkih kampanja.

Upitnik je trebao skrenuti pozornost na inače vrlo dobar članak, a istu, možda i veću pozornost privukao bi naslov "Stranke taje troškove kampanje" ili "Stranke kriju koliko će dati za reklame". Bez upitnika, jer u tekstu nema nijedne dvojbe.
S druge strane, uz naslov "T. Proeski postaje svetac" upitnik bi dobrodošao, unatoč trajnom glagolu, jer ta je tvrdnja ipak upitna. A mogli smo staviti upitnik i uskličnik, zajedno, pa bismo dodali notu iznenađenja ili oduševljenja.

Stavljajmo upitnike i uskličnike tamo gdje im je mjesto, bit će ih manje, ali će čitatelje točno upućivati na sadržaj.

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr