Razglednice iz pakla

I ne pomislimo li dosta često, u trenucima kada nešto u politici ili u gospodarstvu krene po zlu da živimo u pravom političkom paklu, odnosno da je naša država potpun neuspjeh i čista katastrofa. Tri puta dubok udahnite i zadržite zrak zato jer mi spadamo u klub pedesetak povlaštenih država na svijetu koje imaju privilegiju živjeti u relativno sređenoj i funkcionirajućoj državi. Već osmu godinu zaredom magazin Foreign Policy i Fund for Peace, na temelju dvanaest kriterija (društveni, politički, ekonomski i vojni) procjenjuju uspješnost funkcioniranja države, odnosno u kojoj mjeri organizacija i funkcioniranje države utiču na život ljudi koji u njima žive. Prema tim proračunima apsolutni raj na zemlji je Finska, a apsolutni pakao Somalija i Demokratska republika Kongo. Ako prvo mjesto pripada najgorem palu, a 177. najugodnijem raju od države, onda 130 mjesto koje je zauzela Hrvatska (dijelimo ga s Bugarskom) uopće i nije tako loše iako moramo napomenuti da smo malo lošiji nego prošle godine.

U preračunavanju ovoga indeksa protekla godina bila je izuzetnio zanimljiva zato jer je se pojavila zemlja koja je zabilježila najgori pad u povijesti ovih izračuna - Libija, koj se popela za čak 61 mjesto. Zanimljivo je i to da se nakon svega zapravo nitko ne čudi što se to dogodilo zato jer su tu zemlju zapljusnuli svi negativni faktori koji su je mogli zapljusnuti, a ni predviđanja za blisku budućnost nikako joj ne idu u prilog zato jer se stvari odvijaju sporo, teško i s veliki problemima. Također nije začuđujuće što su Egipat i Sirija odmah iza Libije na ljestvici najvećih gubitnika u prošloj godini. Sudeći prema vijestima koje iz tih zemalja dolaze posljednjh dana i tjedana, možemo očekivati da će one i dalje tonuti, odnosno da će sve lošije funkcionirati i da će ljudi živjeti sve lošije i nesigurnije. Egipat i Sirija mogli bi stvoriti i vrlo opasan domino efekt na zemlje regije. čak šest od deset zemalja koje su zabilježuile lošiji indeks nalazi se čak šest arapskih zemalja koje su prošle kroz procese “arapskog proljeća”, što pokazuje da su te pobune srušile režime, ali da u razdoblju nakon promjene vlasti nisu uspjele omogućiti narodu da živi u stabilnoj državi.

Tablica deset zemalja koje su najviše napredovale tijekom prošle godine pokazuje da se radi o poslu koji je težak, zahtjevan i koji traži dosta vremena, ali i odlučnosti. Kirgistan je tu obavio velik posao. Nakon politički poprilično turbulentne godine oporavak je bio brz i u povijesti ovakvih proračuna potpuno neočekivan. Lista “pozitivaca” nastavlja se sa Kubom, Haitijem, Dominikanskon republikom i Bosnom i Hercegovineom.

No kada se pogleda cijela karta svijeta, ispada da većina naše planete nije previše ugodno i sigurno mjesto za život. Nijanse zelene koje prikazuju stabilne i izrazito stabilne zemlje ograničene su uglavnom na Europu, Sjevernu Ameriku i Australiju te djelomično na Južnu Ameriku. Afrika je u konstantnoj katastrofi i pregledom indeksa u posljednjih osam godina može se vrlo jasno doći do zaključka da na crnom kontinentu nema gotovo nikavih značajnijih pomaka nabolje, pa bismo slobodno mogli kazati da je upravo Afrika najbliže onome što bi mogli nazvati paklom na Zemlji. Azija izgleda tek nešto malo bolje, no još uvijek taj ogromni kontinent obojan je u boju koja označava izravnu opasnost, odnosno činjenicu da je diljem toga kontinenta institucija države na krajnje krhkim nogama i da ne uspijeva omogućiti pristojan i siguran život u demokraciji većini svojih građana.

I na kraju treba reći da zapravo živimo u privilegiranom dijelu svijeta i da bi naši problemi i poteškoće nekome iz Somalije, Čada, Sudana, Zimbabwea, Afganistana ili Iraka mogli izgledati kao svemirska utopija i nedostižan cilj, život kakav nitko od stanovništva koje u tim zemljama sada živi, a možda ni njihovih potomaka, nikada neće moći uživati. No te razglednice iz pakla za većinu onih obojenih u žuto i zeleno ostati će samo neka imaginarna nesreća.