Europska komisija sutra objavljuje posljednje izvješće o Hrvatskoj u sklopu pretpristupnog monitoringa i ono će, kako smo već najavljivali, biti pozitivno. Potvrdit će da je Hrvatska spremna za ulazak u punopravno članstvo Europske unije 1. srpnja. Diplomatski izvori u Bruxellesu kažu nam da se u nekoliko rečenica kritizira korupcija i pravosuđe, ali i to “vrlo blago”, dok je sve ostalo u vrlo pozitivnim tonovima. Tu nema iznenađenja: Hrvatska ulazi u EU u roku koji je zapisan u pristupnom ugovoru.
Jedino iznenađenje pojavilo se prije desetak dana u obliku izjave njemačkog parlamentarca, predsjednika Odbora za europske poslove u Bundestagu, koji je govorio o potrebi nastavka monitoringa nad Hrvatskom i nakon ulaska u članstvo. Ali ta se ideja, kad smo je provjerili s drugim njemačkim parlamentarcima i s dužnosnicima EU, pokazala mrtvom i prije no što je stigla zaživjeti. Hrvatskoj nije potreban postpristupni monitoring kakav je uveden Bugarskoj i Rumunjskoj, dvjema posljednjim novim članicama EU. Nije joj potreban zato što je Hrvatska imala potpuno drukčije, strože koncipirane pregovore i imala je monitoring prije stupanja u članstvo, upravo s ciljem da bude potpuno spremna i da se izbjegne postpristupni monitoring kakav imaju Rumunjska i Bugarska.
Osim toga, nije joj potreban i zato što Hrvatska ulazi u drukčiju Europsku uniju od one u koju su ušle istočnoeuropske zemlje u prethodna dva kruga proširenja. Ulazimo u EU u kojem su sve zemlje članice, i stare i nove, pod sve većim monitoringom zajedničkih tijela Unije. Toliko je različitih redovitih sustava nadzora koji će se primjenjivati i na Hrvatsku da je nepotrebno izmišljati novi sustav nadzora kakav je smišljen za Bugarsku i Rumunjsku. Evo kakve sve vrste “redovitog monitoringa” čekaju Hrvatsku nakon 1. srpnja.
Prvo, Hrvatska će i nakon ulaska u EU morati nastaviti reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije kako bi ispunila kriterije za ulazak u schengensku zonu. Premijer Zoran Milanović zadao je svojoj vladi i konkretan rok: želi da Hrvatska uđe u schengensku zonu do kraja 2015. godine. Jačanje institucija pravne države trebalo bi se, dakle, nastaviti u tom procesu.
Drugo, sve zemlje članice EU sudjeluju u procesu zvanom Europski semestar, u kojem međusobno usklađuju svoju ekonomsku i fiskalnu politiku te od Europske komisije jednom godišnje dobivaju preporuke koje su obvezne ispuniti. Iako se radi o sustavu nadzora koji je fokusiran na gospodarske reforme, Europski semestar zapravo nadzire sve vrste strukturnih reformi s kojima se neka zemlja suočava.
Hrvatska će kroz Europski semestar vjerojatno dobivati od Komisije obvezujuće preporuke o, primjerice, jačanju neovisnosti sudstva, sprečavanju sukoba interesa i sličnim temama koje nisu usko vezane s gospodarskom i fiskalnom politikom, ali predstavljaju strukturne probleme Hrvatske pa ih Europski semestar može i treba obuhvatiti. Zapamtite taj pojam – Europski semestar – jer mnoge bolne reforme koje će uslijediti nakon ulaska Hrvatske u EU spominjat će se vjerojatno u istom dahu s Europskim semestrom.
Treće, za otprilike godinu dana trebao bi profunkcionirati prijedlog europske povjerenice za unutarnje poslove Cecilije Malstroem koja želi mjeriti svaku zemlju po kriteriju vladavine prava i redovito objavljivati tablicu na kojoj će se vidjeti kako koja od 28 zemalja EU stoji u vezi s tim. Koja je svrha uvođenja mehanizma nadzora vladavine prava isključivo za Hrvatsku kad će se takav mehanizam uskoro stvoriti za sve zemlje članice Europske unije?
Kroz ta tri procesa Hrvatska će biti pod dovoljno snažnim, a opet dovoljno poštenim nadzorom i nakon 1. srpnja. Izmišljanje posebnog postpristupnog monitoringa za Hrvatsku u ovom trenutku, praktički u zadnji čas, bilo bi nepošteno, nepotrebno i kontraproduktivno.
Kakav postpristupni monitoring, pa kao staru krpu su nas iscijedili i izmučili tijekom pregovora...