Revizionizam, revizionist. Od tih su se pojmova tresle gaće dvadesetom stoljeću. Vizionari s divizijama vojnika i žbira iza leđa nisu imali nimalo smisla za preispitivanja vlastitih vizija. Tko bi posumnjao u svete istine njihova komunizma, fašizma, nacizma ili kakva sličnog izma završavao bi u logoru ili na groblju. Pravo na tumačenje svijeta priznavali su samo sebi samima, a svaku primjedbu na vlastiti račun proglašavali su pogibeljnim revizionizmom. Čim bi gdje zavladali, odmah bi kroz flajšmašine svojih totalitarnih ideologija propustili sve dotadašnje istine. Revidiralo se (radikalno mijenjalo, krvavo preslagivalo) praktički sve što je čovjek spoznao i učinio od vremena Adama i Eve u rajskome vrtu do vremena trgovca rajčicama u kvartovskom dućanu.
Vizionari i njihove diktature uglavnom su propali, ali se mnoge njihove preinake i danas dobro drže. Nekadašnjih (di)vizija više nema, no tu su njihove tekovine, a ostala je i odbojnost prema njihovoj kritici koja se i dalje tretira kao opaka revizija.
Da ne idemo predaleko, evo jedne tekovine o kojoj se govorilo i ovih dana, a to je odnos prema Hrvatskoj kao neovisnoj državi. Tito je rekao da će prije Sava poteći uzvodno nego što će Hrvatska biti neovisna. Nije to kazao kao nekakvo svoje mišljenje, nego je to bilo opće, najslužbenije stajalište njegove Jugoslavije o statusu i perspektivama hrvatske republike. Što manje hrvatske neovisnosti, to bolje za Jugoslaviju – bila je jedina politika koja je odgovarala jugoslavenskim vlastima (u kojoj su i Hrvati svirali svoju dionicu). Što bi provirilo izvan njezinih gabarita, odmah bi bilo otfikareno. Istine? Činjenice? Ako se s tom politikom nisu podudarale, to gore po njih.
Biskup Strossmayer postao je tako neka vrsta hrvatskoga Kraljevića Marka, a biskup Stepinac ustaška ništarija. Ante Starčević nije bio tretiran kao otac, nego kao nužno zlo domovine; Matija Gubec u Augustinčićevoj je interpretaciji poprimio lik Josipa Broza (čak je pronađeno da mu je pravo ime bilo AmBROZ), a ban Jelačić ispiljen je u komade i bačen u podrum, dok mu je lubanja u Zaprešiću služila za loptanje.
Ili sitna bizarnost s hrvatskim jezikom. Novi broj “Jezika” u studiji T. Frlete otkriva zašto je u hrvatskoj gramatici i dandanas pod sumnjom nenaglašeni dativ povratne zamjenice – “si”, primjerice u rečenici: Operi (si) ruke. Srbijanski jezikoslovci taj su “si” smatrali “izrazitim bulgarizmom”, a kako su na sve što dolazi iz Bugarske bili alergični, nastojali su ga izbaciti iz svoga jezika. A čega u vrijeme hrvatskosrpskog ujednačavanja nije bilo u srpskom, nije bilo poželjno ni u hrvatskom. I “si” je morao van!
I sad bismo se trebali uplašiti revizije! Taman posla! Revizija “istina” nametnutih u doba totalitarizma nije upitna kao pravo, a još manje kao obveza. Od jugoslavenske građevine (sa svim njezinim igrokazima) u kojoj smo živjeli ne bi smio ostati nepomaknut ni jedan kamen. U protivnom se pozdravimo s europskom Hrvatskom.
Revizija nametnutih “istina”, nego što!
Ekskluzivno! Naša glumica koja se udala za 26 godina mlađeg Nigerijca ustupila nam je fotografije s vjenčanja
Njihova ljubavna priča počela je kada je Petra otputovala u Afriku na odmor i tamo upoznala Maka. Vjenčali su se u Nigeriji nakon nekoliko mjeseci, a nakon niza birokratskih prepreka, Mak je stigao u Hrvatsku, gdje igra za Dugopolje.
Lomili su joj kosti, metalnim bičevima trgali kožu: Zbog svojih vještina proglašena je vješticom, a spasila ju je carica
Suđenje Herucini je bilo mučno i okrutno, karakteristično za procese protiv vještica tog doba. Odmah po uhićenju, Magda je zatvorena u tamnicu križevačkog suda gdje je započelo njezino ispitivanje
FOTO Suprug Blanke Vlašić nakon priznanja o otvorenom braku, objavio fotografiju u zagrljaju zanosne manekenke
Annelien je belgijska TV voditeljica, model i bivša nositeljica titule Miss Belgije 2007. Javnosti je poznata i po braku s belgijskim nogometašem i trenerom, Olivierom Deschachtom. Par se razveo 2019. godine.
Ova lampa zapalila je društvene mreže, a svatko je može imati u svom domu
Jeste li čuli za impact poduzetništvo? Zaludjelo je svijet, a i u Hrvatskoj ima sve više sljedbenika
Ja mislio nezavisnost proglasena 1991, pobijedili Srbe 1995, sad cemo prionuti na posao da napravimo ekonomski jaku drzavu da ljudi [konacno] dobro zive. Ali ne, mi se bavimo uzvisenijim ciljevima, kao nenaglaseni dativi. Moram da su dekade zivota u ovoj prozaicnoj Americe, gdje se uglavnom brinemo u tehnologiji, privredi, dolarima i sl. otupile moju osjetljivost za suptilnija dostignuca, o kojima se pise u ovoj kolumni. Ali, Hrvatska je free country, [hvala Bogu], radite sto hocete, mi Ameri cemo i dalje za prizemnijim ciljevima.