RFID - čipovi koji će promijeniti svijet

Jedna od glavnih tema ovogodišnjeg CeBIT-a, najvećeg informatičkog sajma koji je jučer zatvoren u Hannoveru, jest RFID, tehnologija koja će promijeniti naš svakidašnji život  i to vrlo vjerojatno čak i u većoj mjeri nego što su ga promijenili mobiteli, računala, internet i ostali tehnički izumi s kraja prošlog stoljeća. RFID je skraćenica za identifikaciju pomoću radiofrekvencija.

To je ustvari sićušni čip koji prima i odašilje radiosignale, a u najjednostavnijoj varijanti čak ne treba ni napajanje (struju dobiva preko radiosignala kojeg prima), a njegova proizvodnja stoji toliko da za nekoliko centi možete dobiti gomilu čipova. Osnovna namjena tog uređaja jest zamjena za štapićasti kod (bar-code), one tanke uspravne linije koje služe za identifikaciju i naplatu proizvoda u trgovinama.

 Umetnete li u proizvod RFID čip umjesto nalijepljenog ili tiskanog koda, to je ne samo jeftinije, već pruža i dodatne mogućnosti: trgovci u svako doba imaju uvid u količine proizvoda na policama ili u skladištu, a na blagajni ne morate ni prisloniti proizvod na čitač  dovoljno je da prođete pored njega. A ako na kreditnoj kartici imate RFID, možete mirno staviti proizvod koji vam se sviđa u džep i išetati iz dućana  naplata će se izvršiti automatski.

Zvuči kao scena iz znanstveno-fantastičnoga filma, no takve trgovine već postoje, a u njima nema ni blagajni ni blagajnica  one slobodno mogu otići na more.
RFID čipovi se rabe u kreditnim karticama, na benzinskim postajama, u diskotekama, knjižnicama, skladištima, organizacijama i ustanovama gdje se njima kontrolira ulaz. Upravo ovih dana Britanci dobivaju prve elektroničke putovnice u koje je ugrađen RFID čip.

Njih će uskoro izdavati i ostale zemlje Europske unije, SAD i čitav niz drugih zemalja. Čipovi se ugrađuju u stoku, divlje životinje (kako bi im se pratilo kretanje), kućne ljubimce (da ne odlutaju), ali i u ljude. Britanski profesor kibernetike Kevin Warwick prvi je 1998. ugradio RFID čip pod kožu, ali samo nekoliko godina kasnije američka tvrtka Applied Digital Solutions ponudila je serijski proizvedene čipove namijenjene ugradnji u ljude, koje reklamira kao odlično sredstvo za nadgledanje pacijenata, siguran pristup ograničenim područjima i sigurno sredstvo za roditelje koji žele nadgledati kretanje svoje djece. U Meksiku pak bogati roditelji ugrađuju slične čipove u svoju djecu kako bi ih pronašli u slučaju otmice.

Neljudski? Svakako. Obilježavanje ljudi čipovima manje je bolno od žigosanja, ali je jednako nehumano. No to nije najveća opasnost koja prijeti od RFID-a. To je tehnologija koja pruža goleme mogućnosti, koje u ovom tekstu nismo niti izdaleka iscrpili, ali istodobno i goleme mogućnosti zlouporabe. Stručnjaci za privatnost upozoravaju na to da će se uvođenjem RFID-a u kreditne kartice, putovnice i druge dokumente povećati mogućnost upliva države i korporacija u svakodnevicu običnih ljudi; uostalom, ta tehnologija i jest nastala kao sredstvo za špijuniranje, a izmislili su je Sovjeti.

Istodobno, stručnjaci za sigurnost upozoravaju na vjerojatan porast računalnoga kriminala i mogućnosti krađe podataka. Prošlog su mjeseca nizozemski hakeri na državnoj televiziji uživo demonstrirali kako je moguće ukrasti podatke s RFID čipa u novoj europskoj putovnici. Ipak, sve to neće zaustaviti napredovanje nove tehnologije, koja jest kontroverzna, ali isto je vrijedilo i za mobitele, računala i internet.