Rimski legionar u riječkom sarkofagu?

Vlagom natopljen, blatom zamrljan hrapavi kamen, a unutra hrpa poroznih kostiju kojima su stoljećima rovali crvi. No ipak – Riječanima fascinantno otkriće! Enigmatični kasnoantički biskup, vojni zapovjednik ili bogataš odbrojavajući krajem 4. stoljeća svoje posljednje dane na ovom svijetu, nije ni slutiti mogao da skupi sarkofag, tek usputna točka pri prijelazu na onu stranu za njegovu dušu, neće ostati i vječni dom za njegovo izmoreno tijelo. Tisuću i šest stotina godina kasnije, znatiželjne ga ruke pipaju, fotoaparati blicaju, oči zure, a plava najlonska vrećica štiti ga od pljuska i juga.

Kameni kovčeg razbuktao je maštu jednako građana kao i arheologa koji od srpnja u riječkoj Užarskoj ulici i na trgu oko Kosog tornja lopatama na površinu izvlače slojeve povijesti grada – od rimskih termi sa sustavom podnog grijanja, preko novovjekovnog groblja s tisuću i dvjesta kostura do kasnorimske bazilike na čiji se zid i naslanja ovaj, dosad najzanimljiviji, pronalazak. Tko je on? pitanje je na koje ćemo odgovor dobiti tek kad ga dizalicom “rastavimo” od sakralne građevine, a analizom kostiju u Hrvatskom restauratorskom zavodu pokušamo doznati više.

Dotad, možemo samo nagađati. Na prvi pogled neugledna, jednostavna grobnica bez ornamenata laiku neće izmamiti uzdahe divljenja, no znalcu govori da je riječ o vrlo važnoj i imućnoj osobi koja si je mogla priuštiti ovakav način ukopa u doba kad su Tarsaticu – naselje na području današnjeg Staroga grada – od napada germanskih plemena branili Rimljani. Keramika, brončane kopče vojnika, narukvice i novčići pronađeni lani na lokalitetu principije (rimsko vojno zapovjedništvo) svjedoče o bujanju života oko hrama unutar zidina pa se lako može pretpostaviti da je kakav konzul ili vođa legije za svoje posljednje počivalište odabrao crkvicu nekoliko stotina metara niže, na današnjem lokalitetu Trga Pul Vele crikve.

No možda je ipak riječ o biskupu, s obzirom na to da se u 4. stoljeću kršćanska religija, nakon što ju je car Konstantin Milanskim ediktom 313. “legalizirao”, naglo proširila Zapadnim Rimskim Carstvom, o čemu svjedoče i ostaci nedavno “iskopane” bazilike. Kako je kršćanstvo vrlo brzo počelo utjecati na ustroj i politiku Carstva, svećenicima je bio dopušten poseban, raskošniji ukop.

O identitetu bogatog pokojnika maštat ćemo još samo nekoliko dana, poručuje Josip Višnjić, voditelj arheoloških istraživanja na lokalitetu. – Sarkofag se jednim dijelom naslanja na baziliku, a drugim na groblje. Trebat će nam kamion s dizalicom da ga izvučemo iz temelja. Kosti potom odlaze na analizu u Zagreb, a zatim se vraćaju “matičnom” muzeju u Rijeci. Zasad pretpostavljamo da je riječ o nekom visokom crkvenom službeniku – objašnjava Višnjić.