Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća svi su bili uvjereni kako će se na početku 21. stoljeća u svakoj kući nalaziti po jedan robot. To nije bila samo tema znanstvenofantastičnih romana i filmova, već i sadržaj sasvim ozbiljnih znanstvenih predviđanja. Kako se to ipak nije dogodilo, roboti su u popularnoj kulturi postali negativci i u čitavom nizu popularnih filmova, od Terminatora do Matrixa, pokušali ljudima preoteti svijet.
U međuvremenu, roboti su mirno šutjeli i obavljali svoj posao. Bilo ih je sve više, ali se nisu micali sa svojih mjesta, iz proizvodnih hala; tek bi poneki odlutao ondje gdje se sami nismo usudili ići: u minska polja, grotlo vulkana i dubine oceana. Pokazalo se da je proizvodnja robota koji bi nam pravili društvo u našim domovima ipak bio preambiciozan zadatak. Nije naime problem napraviti robota koji će obavljati nekoliko zadaća za koji je programiran, ali oponašanje čovjeka načina na koji se on kreće, vidi svijet oko sebe i reagira na događanja jest zadatak koji nije tako lako ispuniti.
Ako nije u stanju napraviti novog čovjeka, današnja znanost ipak može kreirati psa ili mačku. Najpopularniji robot današnjice, Sonyjev Aibo, modeliran je po uzoru na psa. I drugi popularni roboti oponašaju pojave i ponašanje pasa ili mačaka, a dimenzije i inteligencija su im usporedive s manjim kućnim ljubimcima. Najnoviji Sonyjev robot, Qrio, doduše izgleda kao humanoid, no ipak je još prilično malen, a vrhunac motoričkih sposobnosti mu je uspeti se uz nekoliko stepenica i plesati. Tako se na neki način ipak ostvaruju predviđanja znanstvenika iz prošlog stoljeća: roboti polako dolaze u naše domove, ali ne da bi nam pomogli u obavljanju kućanskih poslova (osim onih koji usisavaju prašinu) već da bi nas zabavljali.
Pa ipak, invazija robota još uvijek je u planu. Službena znanstvena procjena glasi: do kraja 2040. svaka kuća (barem u razvijenom dijelu svijeta) imat će robota koji će umjesto ukućana obavljati najveći dio zamornih kućanskih poslova. Planovi o robotizaciji naših domova najdalje su odmakli u Japanu čija je vlada već godinama odvaja poveća sredstva da bi takva predviđanja postala stvarnost i prije roka. Osim direktnih investicija u istraživanja robotike, japanska vlada vrlo unosno nagrađuje projekte koji već danas olakšavaju život ljudima. Najpopularniji su projekti robota koji pomažu starijim osobama. Japan je naime jedno od najstarijih društva na svijetu u kojem umirovljenici čine velik dio populacije.
Stariji ljudi ondje ne idu u domove za umirovljenike već ostaju u kućama no često se netko mora brinuti o njima dok im djeca rade, a unuci su u školi. Teddy i Nuvo imena su najpopularnijih robota koji starijim osobama kuhaju hranu, podsjećaju ih da uzmu lijekove, ali i razgovaraju s njima, a u slučaju da im pozli mogu pozvati pomoć.
U šintoističkoj religiji, svaki objekt ima "dušu" pa makar bio sklopljen od metala i plastike, s LED diodama umjesto očiju stoga u japanskom društvu, tradicionalno otvorenom prema novotarijama, nitko ne osjeća zazor od neljudskih družbenika.