Romana Brolih: Mjesec dana prije danas

Bilo je uzbuđenje kod većine u ime skorog početka prvenstva na koje su se navukli i oni koji jedva kuže kad je gol. Bio si premoren od ničega jer uglavnom tjedne zadatke nazivaš ničim, a to ništa učiniti nečim da te svjesnost ne bi oplahnula malo jače, iziskuje veliku snagu, umijeće, odebljalu štitnjaču i prepečeni želudac.

Željko je bio dobro raspoložen, nisi se ispričavao što bez riječi i pozdrava odlaziš u krevet jer ste napokon došli do odnosa u kojem je pogled dovoljan da se sve kuži. Trebalo vam je tridesetak godina, perioda bezveznih durenja, netolerancije do razumijevanja i poluzaštitničkog odnosa. Neki to ne dožive. Iako su sigurni i dobro ufurani da sve štima. Kad je odlazio, bio si u polusnu. Čuo si samo “Nek spava, vidimo se...”

Mjesec dana prije danas.
Joža je svoju ljubavnicu cendravu Sonju ostavio sto i drugi put i vratio se šutljivoj Nadi uvijek spremnoj da uzme kofer, iz njega izvadi stvari, spremi ih u ormar. Zajedno sa svim svojim bijesom koji je nevjerojatno dobro umjela kontrolirati. Cendrava Sonja, razmažena i posesivna, lupala je i zvonila umotana u ružičasti baloner i neke novoizmišljene psovke. Nisu otvorili. Nada je tako jednom mjesečno bila sigurna u svoj orgazam.

On će ionako za koji dan uzeti kofer, Nadinu lovu i vratiti se cendravoj Sonji. E da su znali da taj vamp pred kojim svi ogromni muškarci savijaju svoj ego, da tu atraktivnu ledomat gospodaricu koju manje svjesne žene ne podnose jer u njenoj blizini postaju neprimjetne a loši promatrači zovu zmaj od žene, ti zoveš cendrava Sonja. Trula i nesigurna nutrina željna konstantnog dokazivanja ljubavi i pažnje, uglavnom vuče žnore iz djetinjstva. Nadmoćna i krhka, nikad spremna dati ni frtalj onog što uzme. Nikad ti bilmezi ne dobiju ono što na prvu loptu izgleda lako. Priče o seksu seksom ne završe.

Mjesec dana prije danas.
Na jutarnjoj kavi ispirali su usta propalom hostesom zalutalom u svijet papirnate rapsodije. Cijeniš alapače koje su dosljedne i ponosno nose taj status, ne sirote promašene u startu s muškarcima koji su odavno promijenili spol, ali to ne kuže jer im još uvijek nešto mlatara između nogu a jebeno smeta.

Hihotanje koje si htio ne čuti bilo je nemoguće izbjeći, pa si ipak naćulio uši da čuješ kako treba. Te ona je laka, pa u kvartu se priča, ma kaj vam je, šamare te ona zasluženo prima. A ste čuli za Sašu da je dvocijevka kažu, pa znate, nije ni čudo, hi, hi, hi, ho, ho, ha, ha, ha srk, cmrk, nije me briga, ali znate kaj, ipak tu ne znate ko koga… mjesec dana prije danas, hihotale su se promašene i nedovoljno hrabre da uđu bar do koljena u život, a ako već ne mogu, bar da svoje voajerske percepcije iznesu bez osude.

Mjesec dana prije danas
Pravedna Julka podijelila je sa svima da je malog Marka vidjela na gay paradi. “Čujte, to kaj on nije normalan to se mene ne tiče, svako neka živi kako hoće.” Je, je klimali su ćudoredni zaštitnici kvarta koji ne mogu proživjeti dan bez praxitena, normabela ili koje bočice jer su im partneri s ljubavnicima, ljubavnicama, nogometom, alkoholom ili nekom važnijom, važnijim od njih. Dosada i tuga. Sve što kod malog Marka nisi vidio. To slatko načitano stvorenje nikad nije zamjeralo što se podsmjehuju, ispituju, jer je pametnjak znao da ne može tražiti svemir u razizemlju.

Jednom su on i Sonja zaružili s murjakom koji je pričao kako tuče pedere kad nema kaj za delat, kad su se već dovoljno napili, murjak ga je svako malo grlio i derao se gaj je ok. Hladan znoj ga je oblijevao. Kad se nije mogao dignut, murjak ga je pratio do zahoda i držao ga da ne padne dok bljuje. Onda ga je odveo doma. Oduševljen novim prijateljem tražio je broj mobitela kao da popiju još koju cugu. Dao mu je krivi. Mjesec dana prije danas prepoznao ga je ispod jednog od šljemova koji su čuvali povorku. Nije ga vidio, nije ga prepoznao ili je stiskao želudac da mu ne iskoči kroz usta jer se sjetio da je jednom s tim “sidašem” pio iz iste čaše i rigao u istu školjku.

Mjesec dana prije danas
Sanjao si Agnezu da ne odlazi u Australiju već stoji s tobom na mostu i uživa u prizoru žonglera i cirkusanata. I Marina nasmiješenog i zadovoljnog životom. Sanjao si da postoji biće kojem vjeruješ i koje te voli a nije bio tvoj pas. Imala je tijelo žene i muški glas. Bila je gruba i tankoćutna istovremeno.

Nije bila Senada. A to te mučilo. Nikad nisi sanjao Senadu. Ova je žena znala što želi. A ti nisi ni tad. Čak ni u snu. Da si to znao, nikad ne bi toliko dugo ostao uz Senadine riječi kako će sve biti riješeno samo da još…, ne sad, ubit će me, voli me, treba me, trebam ga, idi, ostani, glup si, nisi glup, pusti me, ne puštaj me, jebi se, jebi me. Kraljica kalkulacija i kompenzacija bila je tvoj izbor i izgovor za još jedan bijeg od bilo kakve odgovornosti bez koje ljubav ne postoji. Možda to i jest ljubav, ali  tebi koji u kompromis ne vjeruješ nedovoljna i uvredljiva.  

Mjesec dana prije danas
Neki je klinac letio autoputom. Pitaju se što mu je bilo u glavi. Vjerojatno ništa. Osim nešto alkohola u krvi. A drugi je prelazio zebru. Pitaju se što mu je bilo u glavi. Vjerojatno ništa. Osim sutrašnjeg početka svjetskog prvenstva i toga da je napokon zeleno.
Na autoputu dugo čekaš da se upali zeleno. Neki je klinac kočio prekasno ako je uopće kočio, drugi nije mogao kočiti. Za ovog u autu boli te briga. Ovaj na cesti bubnja ti kroz tijelo i udara glavom.

To što si ga taman počeo voljeti bez nametnutih pravila da je to nešto što se podrazumijeva, to što je napokon postao svjestan pripadnosti obitelji kojoj je uvijek pripadao, to je tvoja stvar. I to što ga nisi pozdravio a bio si u polusnu. I to je samo tvoja stvar. Sad se mnogi čude što nisu znali za Željka. Imao si polubrata? Nikad ti to polu nije bilo jasno. Kao polufrend, poluljubav, poluživot. Kao da netko mora znati koga imaš. Kad to ne znaš ni sam.
Mjesec dana prije danas glava ti se ispraznila a sva bol lupila u noge. I sad kao ispada da pričaš i pišeš samo tužne priče. Kao da ih ti pišeš.