S navoza u more - kromirani lonci

SUB. 26. 9.
Stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a omogućile izrabljivanje siromašnih
Zacijelo nadahnut idejama i gospodarskim razvojem na Kubi, s koje je došao u New York, Mesić se na zasjedanju Opće skupštine UN-a zauzeo za novi svjetski poredak, poredak bez nepravdi i materijalne bijede. U govoru je često rabio zamjenicu "mi" ("Pred nama je golem zadatak"), tako se poistovjećujući s krivcima za stanje koje bi mijenjao. Upravo su Ujedinjeni narodi sredstvo velikih sila, njihovih državnika i diplomacije, s pomoću kojeg takvo stanje proizvode i štite. Za to se služe Vijećem sigurnosti, glavnim tijelom svjetske organizacije. Stalne članice Vijeća sigurnosti baš su zemlje koje su stvorile sadašnji svjetski poredak koji im omogućuje gospodarsku, trgovačku i političku dominaciju te bešćutno izrabljivanje siromašnih. Štoviše, ako se kojim slučajem u UN-u ne mogu izboriti za legalitet nekih svojih akcija, jednostavno ga zaobiđu, kao u napadu na Irak, i nikome ništa. Ali će u istom UN-u nekim zemljama koje im nisu po ćudi nametnuti sankcije zbog kojih stradavaju milijuni ljudi. Mesić sve to vrlo dobro zna, ali on se voli svidjeti svijetu svojom narogušenošću na svjetske moćnike, dok s druge strane kao posljednji provincijalac čezne za njihovom blizinom (kao u slučaju Busha) očekujući da dio njihova sjaja, moći i značenja prijeđe i na njega.

NED. 27. 9.
Prigovori Bozaniću zbog Jasenovca stižu iz socijalističke Jugoslavije
Profesionalni bdioci nad opačinama Hrvata i hrvatstva, sa Slavkom Goldsteinom i Miloradom Pupovcem na čelu, zadovoljni su polovično ili nimalo Bozanićevim posjetom Jasenovcu. Baš stoga - Bozaniću svaka čast! Nije otišao u Jasenovac da ispuni očekivanja "centralnog komiteta" hrvatske javnosti, nego da iskaže čovječnost i načelnost. Zamjera mu se što hoće što točniji popis svih žrtava. Zacijelo mu to zamjeraju oni kojima su važnije manipulacije žrtvama nego žrtve same. Zamjera mu se što je uz zločine u Jasenovcu osudio i zločine u Bleiburgu i na križnom putu. To mu mogu zamjerati samo oni koji apsolutiziraju krivnju u ratu poraženih i nevinost pobjednika. Zamjera mu se što nije bio eksplicitan u osudi ustaških zločina premda je baš u toj osudi "nepatritotski" zločine pripisao "pripadnicima hrvatskog naroda". Zamjera mu se što se zauzeo za to da se Crkva, blaženik Stepinac i hrvatski narod ne prekrivaju plaštem laži. Kratko rečeno, Bozanić je otišao u Jasenovac u demokratskoj i neovisnoj Hrvatskoj, a prigovori na sadržaj toga posjeta stigli su iz socijalističke Jugoslavije. Kad je riječ o tim temama, Hrvatska i danas živi u dvama vremenima - u vremenu komunističke diktature i u vremenu slobode koje je toj diktaturi nepodnošljivo kao i sama Crkva.

PON. 28. 9.
Švicarskoj, koja se obogatila na krvi i nesrećama drugih, smeta Thompson
Vrlo kritički je Norman Finkelstein u knjizi "Industrija holokausta" opisao kako su Židovi cijedili Švicarsku ne bi li iscijedili što više novca kao naknadu za židovska bogatstva koja su oteli nacisti i položili ih u bankama te zemlje. Pretjeruje li Finkelstein? Mnogi će Židovi reći - ne. Službena će Švicarska reći - da. Ali pretjerivao on ili ne pretjerivao, neizmjerne svote novca nagrabljenog na krvi, na strašnim nesrećama i Židova i podosta drugih naroda, pogotovo afričkih, azijskih i južnoameričkih, čuvaju se u bankama te zemlje, vrte i ulažu, pa bi se moglo reći da su za visoki švicarski standard zaslužni najveći krvoloci i kriminalci dvadesetoga stoljeća, koje se produžilo i u dvadeset i prvo. Kako je ovo vrijeme i vrijeme obmane u kojem maske nevinosti i ljupkosti vješto skrivaju lica zla, i riječ "Švicarska" izaziva same lijepe asocijacije. No možda ni u jednoj zemlji na svijetu kao u toj cvjetovi zadovoljstva ne rastu na moralnom đubru i zločinu. Takvoj zemlji, takvom svjetskom šampionu pokvarenosti - zamislite! - smeta jedan Thompsonov koncert. Uvelike zato što su se Thompsonovi protivnici iz Hrvatske potrudili kod švicarskih vlasti da ga zabrane, ali i zato što te vlasti žele Thompsonom obrisati bar malo krvi s novca koji njihovoj zemlji donosi blagodat.

UTO. 29. 9.
Filmska veličina Polanskog ne može opravdati njegov zločin i prljavštinu
Koliki su ustali u zaštitu Romana Polanskog, slavnog filmskog redatelja, koji je u Americi opio, drogirao i obljubio 13-godišnjakinju, zločin priznao i pobjegao u Europu, gdje ga je nakon tolikih desetljeća uhitila švicarska policija! Da je riječ o anonimnom stolaru, nitko se za njega ne bi zauzeo. Ovako su riječi koje izgovara jedan lik u Dostojevskog - nema Boga, sve je dopušteno - malo preinačene u riječi - slavan sam, pa mogu biti zločinac bez kazne. No ima još sličnosti s Dostojevskim. I veliki je pisac, čini se, obljubio malodobnicu od 12 godina, čak se time i hvalio. I kao što danas dio umjetničkoga svijeta štiti Polanskog, bilo je velikana koji su Dostojevskom odobravali zla koja je pravio, jer, zamislite, bez tih zala ne bi bilo onako genijalnih romana! Ali pred Bogom smo svi isti, život bilo kojeg čovjeka na svijetu vrijedan je kao život bilo kojega drugoga, koliko god taj drugi bio slavan. Veličinom se ne opravdava prljavština, dapače, prljavština veličinu obilježava i dovodi je u sumnju. Pa se čovjek pita nije li to književno, filmsko ili koje drugo umjetničko moraliziranje licemjerje i maska za poroke autora? Nema nikakvih dokaza da su filmovi Polanskog popravili svijet, a očito je da ga je on svojim zločinom učinio pokvarenijim!

SRI. 30. 9.
Europa ne želi da istraga pretvorbe zahvati banke, T-HT, Plivu, Inu
Godišnje jednom iz kaveza se pušta bezuba zvijer - privatizacija i pretvorba. Jer može poslužiti kao krivac za svu jalovost svih hrvatskih vlasti od rata do danas. Račanova i Budišina koalicija pobijedila je na izborima među ostalim i zbog obećanja da će se obračunati s "kriminalom u privatizaciji i pretvorbi", Mesić je s tim i sličnim obećanjima pobijedio na dvojim izborima, a evo se sada i HDZ-ova vlast, i Mesić, i oporba opet sjetiše te strašne zvijeri i navješćuju zakon po kojem za njezino krvološtvo neće biti zastare. I u Europi su pobrali pljesak za tu "odlučnost". I što će se dogoditi? Ništa! No ima jedna druga privatizacija koju bi trebalo problematizirati. Po bijednom novcu koji je u njoj dobila država, po novcu koji je dala za sanaciju prije prodaje i po golemim dobitima koje izvlače kupci dade se lako izračunati kolika je velika šteta učinjena Hrvatskoj, a nisu nepoznata ni imena ljudi koji su za tu štetu nagrađeni bajoslovnim plaćama i unovčenim dionicama. Dakako, riječ je o bankama, T-HT-u, Plivi, Ini... Ni vlast ni oporba ne usude se problematizirati tu privatizaciju. Među ostalim i zato što za to u inozemstvu ne bi bilo pljeska, nego bi skočila jedna druga, zubata zvijer, a to su "naši prijatelji u Europi i svijetu" koji su ta dobra pokupovali!

ČET. 1. 10.
S navoza u more - kromirani lonci
Među mogućim kupcima hrvatskih brodogradilišta koji su zasad odustali ili su dali ponude nema gotovo nijednoga koji je gradio brodove: jedan je vlasnik rudnika kroma (Končar), koji je u bivšoj državi zbog privrednog kriminala odležao u zatvoru osam godina, jedan je proizvođač posuđa (Zepter), a ni uvjerljivost ostalih nije veća. Što su radili u Predsjedničkim dvorima, u Vladi, u Ministarstvu gospodarstva, u Hrvatskoj gospodarskoj komori... te nisu našli pouzdane kupce za tako značajne tvrtke, o kojima ovisi sudbina desetaka tisuća radnika, koje bi mogle biti jedan od stupova hrvatskog gospodarstva i (tradicijski) znak njegova prepoznavanja? Ali država je puno prije ovakve privatizacije mogla naći sposobne menadžere s kojima brodogradilišta ne bi bila u gubicima te im ne bi bile potrebne subvencije i ne bi opterećivala proračun i porezne obveznike. Tako ni pritiska iz Bruxellesa zbog kojega se prodaju ne bi bilo. Ovako, s ovakvim kupcima, brodogradnja je u Hrvatskoj osuđena na odumiranje, koje Jadranka Kosor, Damir Polančec i drugi prikrivaju frazom o "očuvanju radnih mjesta za sve zaposlene". Simbolično govoreći, Končar i Zepter, makar su zasad odustali, znače da bi se s navoza škverova u more umjesto brodova puštali - kromirani lonci.

PET. 2. 10.
U nas je nezamisliva izraelska slika - političari u lisičinama dok su na vlasti
U posljednje vrijeme ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko uporno ponavlja da u istragama kriminala "neće biti nedodirljivih". Te me izjave podsjećaju na - Izrael. U toj zemlji, koja je stalno ili u ratu ili u ratnoj pripravnosti, policija i pravosuđe kao da ne mare ni za to stanje ni za stabilnost i nedodirljivost vodstva države, nedodirljivost koja bi po nekoj logici u takvoj situaciji trebala biti nužna. Pa su tako posljednjih godina optuženi dužnosnici iz samoga vrha vlasti - premijer Ehud Olmert za korupciju i predsjednik Moshe Katsav za silovanje. Zamislite u Hrvatskoj u lisičinama Mesića ili Sanadera i Račana dok su bili na vlasti! Posve nezamislivo! Pa kad Karamarko kaže da "neće biti nedodirljivih", njegovim riječima treba pripisati suprotno značenje, to jest - nedodirljivi postoje i bit će ih. A o njima ovisi i Karamarkova ministarska pozicija, kao i pozicije policijskih i tužiteljskih šefova. U toj mreži međuovisnosti unutar političkih, gospodarskih i inih elita mogu stradati samo oni koje u njoj drže pretanki konci, a u određenom trenutku netko ih moćan zbog nekoga razloga može pokidati. Uostalom, dva najrazvikanija slučaja u posljednje vrijeme (Zagorec - dragulji i Rončević - kamioni) zasluga su isljednika Stjepana Mesića, a ne policije.