Kako molim? Srbija? Tim je riječima njemački dnevnik “Die Welt” nedavno započeo svoj komentar nakon što je predsjednik Boris Tadić u Stockholmu predao zahtjev svoje zemlje za kandidaturu za članstvo u Europskoj uniji. Komentator njemačkog dnevnika u nastavku je podsjetio da je Europa već platila visoku cijenu uključivanjem Rumunjske i Bugarske te da su ljudi u Uniji zgroženi pri pomisli da prime još jednu balkansku državu u kojoj caruju korupcija, pronevjere i neimaština. Možda bi na tom prolaznom zgražanju sve i ostalo da baš nekako u isto vrijeme u Berlinu nije poznati srpski književnik Bora Ćosić održao predavanje koje je pokazalo da postoje drugi i drukčiji razlozi za loš rejting Srbije.
Dok u Srbiji podrška ulasku u Europsku uniju strelovito raste, ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da još uvijek 65 posto stanovnika Ratka Mladića smatra nacionalnim herojem i protivi se njegovu uhićenju i izručenju Haaškom sudu. “Ja nisam Peter Handke”, rekao je Bora Ćosić. “Svoje sunarodnjake nikada neću amnestirati od zločina počinjenih u ime Srbije.” Peter Handke, koji je na Miloševićevu pogrebu u Požarevcu hvalio “vožda” kao velikog političara kojemu je nanesena “nepravda”, s više od 70 objavljenih romana, nije bilo tko u književnosti njemačkog govornog područja. Usprkos činjenici da je Handkeov promiloševićevski stav službeno osuđen, on ima golem utjecaj među intelektualcima, novinarima i medijima u Austriji i Njemačkoj. Upravo je iz tih krugova teza o ravnomjernoj podjeli krivnje za rat između Hrvatske i Srbije. U inozemstvu, a dijelom i na domaćem terenu, teza o jednakoj krivnji za rat uporno se pothranjuje i ona danas služi kao argument za sustavnu kriminalizaciju Domovinskog rata. Tu tezu obilno koristi srpska politika za svoje ciljeve.
“Proeuropska” Srbija uzela je u vladu Miloševićevu Socijalističku partiju, a njen ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić izjavio je da je uhićenje Ratka Mladića zapravo “relativna stvar”. Istovremeno ne samo da se Beograd nalazi u političkom sukobu s Unijom koja je priznala neovisno Kosovo nego njena vlada traži da se ukine Kumanovski ugovor iz 1999. godine i da se srpskoj vojsci dopusti povratak na Kosovo.
U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj su uz pomoć minuciozno planiranih masovnih likvidacija Ratka Mladića smaknute tisuće nevinih ljudi. Zbog neuspjeha u lovu na “srpskog Eichmanna”, ovih je dana ostavku podnio i ministar Rasim Ljajić, nadležan za Haaški sud.
S druge strane, srpski zahtjev za kandidaturu u EU podijelio je Europu. Znakovito je da valja isključiti teoriju urote. Srpski zahtjev podupiru Španjolska i Italija, a protive mu se, osim Njemačke, primjerice, i Velika Britanija, koja je dosad uvijek slovila kao srpski zaštitnik. Hoće li se Srbija priključiti EU i bez izručenja svog “Eichmanna”? Vjerojatno hoće. Ako se to dogodi, to će narušiti ugled milenijskom pothvatu europskog ujedinjenja.
G. Orsicu, je li i Pavelicev poredak bio domovinski rat? Otkud toliko mrznje i jednostranosti u vasemu pozivu, koji bi trebao bit nepristran i jednak? Nije Europa prijatelj ni nama ni onima koje napadate. Pogledajte samo gdje smo i ko smo na zemljopisnoj karti - obicna balkanska provincija, koju tlace domaci i strani tajkuni, a pravde nema niti ce ju ikad bit za malog covjeka.