Ono o čemu se u moskovskom listu Komsomolskaja pravda ovih dana diskutiralo i pisalo, podsjeća na rigidne hladnoratovske priče iz vremena Leonida Brežnjeva. Naime, prema tvrdnjama ruskih generala, Amerika bi za deset do 15 godina mogla napasti Rusiju, pri čemu bi američka neutaživa žeđ za naftom, ali i za ostalim sirovinama, mogla biti glavni motiv.
Te vojne horor-teorije idu i korak dalje i nadovezuju se na nedavno Putinovo otkazivanje ugovora o ograničenju konvencionalnog naoružanja, te na promičbeno prepucavanje oko američkog raketnog štita u Istočnoj Europi. Nafta je u središtu interesa, ali glavni uzrok budućeg američko-ruskog rata će, prema tvrdnjama bivšeg načelnika Glavnog stožera, generala Leonida Ivasova, biti američka namjera da iz igre ukloni Rusiju, svog glavnog vojnog i političkog suparnika u svijetu.
To bi trebao biti razlog zbog kojeg Washington, navodno, već dugo planira rat protiv Rusije. Kao dokaze za svoje teorije, koje bi očito trebale poslužiti kao poruka budućem ruskom predsjedniku koji će 2008. naslijediti Putina, generali navode američki napade na Irak i Afganistan te bombardiranje Srbije.
Rusija je, međutim, u stanju "nuklearnim udarom Sjedinjene Države za 30 minuta zbrisati s lica zemlje". Vojni zapovjednici su također predstavili najnovije univerzalne nuklearne rakete dalekog dometa tipa "Iskander", koje će Rusi postaviti u Kalinjingradu, nekadašnjem pruskom Königsbergu, u predvorju novih članica NATO-saveza, i naravno, usmjeriti ih na europske gradove i prema Zapadu.
Teško je reći radi li se o novom hladnoratovskom zveckanju oružjem. S jedne strane, Rusija će u dogledno vrijeme prodajom svojih ogromnih pričuva nafte i sirovina ne samo popuniti svoju osiromašenu blagajnu, nego će na tome i silno zaraditi, i općenito oporaviti svoj budžet. Generali pritom već računaju na veće izdatke u vojne svrhe. Već prije toga je Putin vojni budžet sa deset milijardi dolara povećao na 28 i više milijardi. Kao odgovor na američku vojnu nadmoćnost na svim kontinentima, generali žele dodatnim naoružavanjem Rusiji vratiti nekadašnji status vojne velesile.
S druge strane, treba imati na umu da se radi o bivšim sovjetskim, komunističkim generalima, koji su desetljećima uživali povlašteni položaj u društvu i neograničeni utjecaj u politici. Slično kao i u Srbiji, kompletni se vojni i politički establishment, od tvrdih zagovaratelja komunističke diktature, pretvorio u žustre nacionaliste i borce za, navodno, ugrožene državne interese. Upravo zato, zapadni obrambeni savez u sljedećem krugu proširenja ne bi smio zaboraviti na Srbiju.