SAD želi Hrvatsku što prije u EU

U politici kao ni u životu ne možemo imati nebrojeno puno onih koje nazivamo “najboljim prijateljima” pa je sudeći po kvalitetnim sveukupnim odnosima koje njegujemo sa Sjedinjenim Američkim Državama, hrvatski politički vrh konačno naučio tu lekciju. Potvrđuje se da politička lojalnost i ulaganje u međusobno povjerenje te zajednička potpora sigurnosnim i globalnim problemima i borba protiv korupcije donose rezultate jer je naš državni vrh zadnje dvije godine, bez fige u džepu, kako smo to prije znali raditi, jasno definirao i potvrdio da u Americi imamo prijatelja i strateškog partnera broj jedan u svijetu. Možda se ne slažemo baš u svemu, različita nam je povijest i financijska moć ali povezuje nas zajednička želja da na jugoistoku Europe bude mira i gospodarskog rasta. Pozitivni odjeci službenih posjeta ministara Pankretića, Božinovića i Jandrokovića koji su prošli tjedan boravili u Washingtonu i New Yorku stigli su do Bruxellesa, a to je trenutačno najpotrebniji vjetar u leđa Hrvatskoj koja planira završiti pregovore s EU do lipnja ove godine. Osim Amerike, ne postoji ni jedna druga zemlja u svijetu, nema ni jednog političkog pokreta, pa ni onog nesvrstanih u koji su nas na našem demokratskom putu stvaranja države neki tjerali da vjerujemo, koja ima toliko značajan i nama potreban utjecaj na Bruxelles. Američko lobiranje za Hrvatsku najbolje je izraženo u izjavi državne tajnice Hillary Clinton, koja je iz State Departmenta poručila da “Hrvatski narod zaslužuje mjesto u Europskoj uniji te se raduju tom uspjehu prijateljske zemlje”. Hrvatska i Hrvati predugo su primali “po prstima” od mnogih iz svijeta, često smo to i zaslužili ali bilo je puno i zlonamjernih pretjerivanja i prozivanja te neki u nedostatku samopoštovanja i vjere u sposobnosti naših političara s rezervom primaju pohvale i potporu koja stiže iz Washingtona. Slične su sumnje bile kad je Amerika podržala Zagreb u sukobima s Ljubljanom, ali curenje depeša WeakyLeaksa ih je razuvjerilo. Hrvatska uz političku potporu treba i američke investicije, a Washington jasno govori Bruxellesu da se požure s primanjem naše zemlje jer će to ubrzati reforme i stvoriti pravne i druge okvire za američka ulaganja. Koliko su ozbiljni, moći ćemo provjeriti na Konferenciji o trgovini i ulaganjima koja se u organizaciji Vlade RH i američkog veleposlanstva održava početkom travnja u Dubrovniku. Obaminoj administraciji pred predsjedničke izbore 2012. treba barem jedan vanjskopolitički uspjeh a to sudeći po nemirima u Egiptu i drugim zemljama, neće biti Bliski istok. Ne čudi stoga da dvadeset godina od raspada Jugoslavije, agresije na Hrvatsku, rata u BiH-a i nestabilnog Kosova, upravo u Zagrebu vide predvodnika u regiji i jedinog valjanog partnera za stabiliziranje tog područja te žele da budemo primjer drugima. I njima je u interesu da Hrvatska kao članica NATO-a gospodarski ojača a zadovoljni su i suglasjem Banskih Dvora i Pantovčaka o prijateljstvu s Amerikom te podržavaju Josipovića i Kosor prepoznajući u njima moralnije i iskrenije lidere. U tjednu pred nama osobno će od Josipovića, koji danas dolazi u New York na konferenciju posvećenu Daytonu, moći doznati da se ciljevi hrvatske politike u regiji podudaraju s američkima. To su prije svega buduće uređenje BiH i bolja gospodarska povezanost zemalja u regiji jer Amerikanci kod ulaganja razmišljaju o većem tržištu od hrvatskog a za to je potreban mir i stabilnost u našem okruženju. Americi je jasno da mnogi neriješeni detalji iz jugoslavenske i hrvatske prošlosti opterećuju našu budućnost pa se mnogi nadaju da će ministar Karamarko koji zaokružuje” invaziju” naših političara u veljači na Ameriku, na razgovorima u Washingtonu između ostalog dobiti i podršku za istragu i procesuiranje komunističkih zločina.