Šamaranje Milorada Pupovca

Da se pristojni i mirni Ivo Josipović može toliko javno razljutiti, nije se ni znalo. Sve dok se u Novostima, novinama srpske zajednice u Hrvatskoj, nije pojavio tekst o Josipoviću, ZAMP-u i njegovu prijatelju povezanim s unosnim poslovima ZAMP-a. Josipović se toliko uzrujao da je reagirao kao ljutiti građanin, a ne sabrani i smireni predsjednik države. Njegova se reakcija pretvorila u javnu prepirku s predsjednikom Srpskog demokratskog foruma. Sve je naoko sličilo na načelnu političku polemiku, no pokazalo se da iza svađe zapravo postoji malo načela, a puno više obrane vlastitih interesa. Ipak, ova je neuobičajena i ljutita prepirka dotaknula i neka politička načela, dvojbe i prijepore koji doista i postoje. Prije svega, tko danas zaista politički predstavlja Srbe u Hrvatskoj?

Predsjednik države je potpredsjednika SDSS-a optužio da se i ne bavi stvarnim zastupanjem srpske manjine i manjinskom politikom, nego da je od nje “napravio etnobiznis”! Predbacio mu je i da je reketario sve dosadašnje vlade! Ako je to istina, onda je nejasno zašto je predsjednik države o tome šutio? Zašto Pupovca nije pozvao k sebi i upozorio ga da se bavi nečasnom rabotom i da ne radi za interes srpske manjine, nego za svoj džep? Bilo bi to ljudski primjerenije nego ga ovako javno prozivati i politički šamarati. No u našoj političkoj kulturi javne se polemike i ne počinju zbog političkih načela i općega dobra, nego najčešće zbog osobnog interesa. Nakon ovoga načina, i spominjanja ZAMP-a, ostao je javni dojam da su u pozadini ne samo Pupovčevi novčani interesi nego možda i Josipovićevi. Dojam je da Josipović nije pokušao diskreditirati Pupovca zbog političkih krimena koje mu pripisuje, već zbog teksta koje su Pupovčeve novine objavile o ZAMP-u.

Dojam je također da je predsjednik Josipović dovođenjem Veljka Džakule u Knin, na obljetnicu Oluje, htio i politički eliminirati Pupovca s mjesta ekskluzivnoga predstavnika hrvatskih Srba. Ali, skandalozno je samo po sebi dovesti u Knin, na proslavu Oluje, nekoga koga je hrvatska vojska, još za Bljeska, u Pakracu, uhapsila u neprijateljskoj uniformi! Štoviše, Džakula, premda je bio “bog i batina” zapadne Slavonije, nikada nije kazao gdje je i zašto ubijen dr. Ivan Šreter! Je li ga predsjednik uopće i pitao za sudbinu nesretnoga pakračkog liječnika? Za razliku od Džakule, Pupovac je bio protiv srpske pobune, nije nosio neprijateljsku uniformu i nije bio u četnicima! Bude li Josipović i dalje inzistirao na Džakuli, kao nekome tko može pomagati hrvatsko-srpsko međunacionalno pomirenje i bude li ga i na godinu doveo Knin, možda će u Knin doći samo njih dvojica i nekolicina državnih službenika dovedenih po načelu “dobrovoljno moraš.”

Predsjednik Josipović spočitava Pupovcu da je čak i kad je bio koalicijski partner HDZ-a, bilo manje Srba u vladi nego ih je danas. “To pokazuje”, kaže Josipović “da se zastupljenost Srba u Vladi, uz dobru nacionalnu politiku kakvu imaju stranke Kukuriku koalicije, ponajprije SDP, može ostvariti i bez Pupovca i njegovih.” Ipak, od toliko Srba u Vladi, malo će koristi imati i manjinski Srbi i većinski Hrvati ako su i oni birani samo po etničkom principu, a ne i po sposobnosti. Politički je porazno stavljati Srbe u Vladu samo zbog etničke pripadnosti ako uz nju nije vezana i nužna sposobnost za obavljanje važnih funkcija u vlasti.

Josipović zamjera Pupovcu da je monopolizirao političko zastupanje Srba u Hrvatskoj, a i sam se ovakvom polemikom nudi za onoga tko kani arbitrirati u izboru srpskih predstavnika u vlasti. Lijepo je da naš predsjednik o politički marginalnim pitanjima, o kojima, nažalost, najčešće i govori, zbori fino i uglađeno. Čudno je pak da o politički važnim problemima kao što je “srpski etnobiznis”, odnosno Džakula i Pupovac, govori i uzrujano te površno i neprincipijelno. A najskandaloznije je da te esencijalne teme valjda ne bi ni spominjao da Novosti nisu dirnule njegov ZAMP!