Samo je kratko i jasno točno

Nisam očekivala, ali kolumna o pravu na ispravak i kako bi se redakcija trebala prema njima odnositi izazvala je mnoge vaše reakcije. Neki čitatelji misle kako ispravljanje nema baš previše smisla, jer demanti nikada nema snagu i domet prve informacije (morala sam se djelomice složiti s njima), ali mislim da je baš zbog toga dobro sve ispravke i objašnjenja svakodnevno objavljivati uvijek na istom mjestu u listu i tada nikome ne bi smjeli promaknuti.

Najviše je čitatelja, ipak, nezadovoljno redakcijskim tretmanom njihovih reagiranja, no kako vidim da je i uglavnom u pitanju nesporazum, pozabavit ću se još tom temom na sasvim konkretnom primjeru.

Pismom i kopijama gotovo svih objavljenih tekstova, na čemu sam vrlo zahvalna, javila mi se Marija Mačković, načelnica općine Jasenovac, pitajući me zašto njezin ispravak nije objavljen sukladno Zakonu o medijima. A priča je počela objavom priopćenja ŠNK Zrinski Odra kojim se upozorava na nedopustivo sviranje pjesme “Jasenovac i Gradiška Stara” na nogometnom igralištu i zamjera prisutnim dužnosnicima, među kojima je bila i gđa M. Mačković, što ih “nisu zaštitili od glazbenog terora”.

U tekstu je zastupljena i druga strana, gđa Mačković, koja kaže da su pjesmu pustili navijači te da je nakon njezina upozorenja sviranje prekinuto. Načelnica nam je odmah poslala ispravak, ali četiri puta duži od objavljenog teksta, u kojem je  najviše prostora posvetila prigovorima novinaru Željku Grgurinoviću i pobrojila sve uspješno realizirane općinske projekte.

Poslala je i Zaključke svih općinskih foruma s podrškom načelnici i preporukom novinarima o čemu i kako pisati. Večernjakov se novinar u svojoj  kolumni na regionalnim stranicama pobunio protiv takvih naputaka, a objavljen je i bitno skraćen načelničin demanti. I napokon, Večernjak je objavio da je policija utvrdila kako događaj nema obilježja kaznenog ili prekršajnog djela.

Ukratko: uzrok dopisivanju na relaciji načelnica Jasenovca – redakcija jest podnaslov na prvoj stranici u kojem je bila tvrdnja da gđa Mačković nije spriječila sviranje inkriminirane pjesme. Niti je načelnica kratko i jasno rekla što nije točno, niti je redakcija prepoznala što treba ispraviti. Sve ostalo bilo je novinarski korektno. Cijela je priča mogla trajati dva dana, a ne cijeli mjesec.