Nakon televizijske emisije “Nedjeljom u 2” novi je zamjenik predsjednika HDZ-a, prof. dr. Drago Prgomet, ostavio dojam pristojnoga, razboritog i skromnoga čovjeka. Dojam potpuno suprotan prevladavajućem o našim političarima i o našoj politici. Jer, naš čovjek politiku uglavnom doživljava kao moralno upitnu, pa i kao nešto nepošteno. U krajnjem, vulgariziranom obliku, kao “kurvu”, tj. nešto prevrtljivo, neiskreno i nečasno. Zbog takvoga mišljenja svaki se ulazak i povratak u politiku drži sumnjivim. Ili barem podozrivo gleda. Pa vjerojatno i Prgometov.
Nakon svevlasti “dragog Ive” i njegove krezovštine, te pohlepe pretvorene u sustav vladanja, svaki je ulazak nekoga poštenog u stranku, ili dolazak u njezin vrh, za HDZ dobitak. Stranka je toliko moralno kompromitirana da bi se sanaderizaciju moglo koristiti kao riječ istoznačnicu za moralni pad. To je vrijeme za svaki javni prezir. Njegov glavni sudionik također. Ali i njegovi stranački adlatusi koji su ga se odrekli, uvjeravajući nas da nisu imali pojma što se u stranci događa, a pogotovu što je radio njihov Ivo! I još su uz to i dalje htjeli voditi stranku! Zbog toga je i nedavno smjenjivanje na vrhu stranke plus za HDZ. Bilo bi dobro ako bi to bio i plus za Hrvatsku. Jer, opće je poznato da smo bez alternative izgubljeni. Nemamo li neku drugu, rezervnu varijantu, nastaju nemir, tjeskoba i beznađe. Pa i kada u politici nemamo mogućnosti izbora. Kada se HDZ počeo moralno i politički urušavati, SDP i s njime povezane stranke predstavljale su se i slovile ne samo kao obična nego i bolja alternativa. No, za kratko vrijeme već su potrošili veliki dio povjerenja, iznevjerili očekivanja. Nove ankete tvrde da je više od polovice ispitanih pučana nezadovoljno i razočarano načinom kojim vlast vlada, kojim Vlada Zorana Milanovića upravlja Hrvatskom. Ništa čudno. Bilo bi čudno da je drugačije.
Ova vlast kao da ništa drugo i ne zna nego rezati prava, uvoditi poreze i dizati cijene. Jedino nije toliko licemjerna kao njezin ministar u nekadašnjoj Vladi Ivice Račana koji je ljude uvjeravao da žive bolje, samo što toga nisu svjesni! Ipak, i u Milanovićevoj vlasti, u ministarskim foteljama sjede slični lumeni, premda se vlast prije izbora hvalila kako ima višak kvalitete, da je malo važnih mjesta za njihovu silnu pamet. Sada se vidi koliko je pojam pameti relativan i rastezljiv. Da je u Vladi više sposobnih i rezultati bi joj bili bolji. Svi znamo da je kriza, da je nužno i trpjeti, da je državu teško voditi u krizna vremena. Ali je istodobno i lako ako u državi nema opozicije. Oporba vlasti sa starim moralno sparušanim HDZ-om zapravo nije ni postojala. Nakon izbora, noviji se HDZ preporučuje kao relevantna oporba odnosno kao moguća alternativa. Vlast si utvara da nema alternative, a oporba da je baš ona potrebna hrvatska alternativa. I vlast i oporba nisu u tome osobito uvjerljive. Za svoje stavove i nemaju naročitih argumenata. Koalicija nema nekih uspjeha u upravljanju državom, a HDZ se s mnoštvom poznatih stranačkih lica i nije naročito promijenio. Sva se promjena uglavnom svela na Dragu Prgometa. Čovjek je vjerojatno O.K., ali ni u Hrvatskoj ni u njezinoj politici pojedinac sam ne može puno. Mora biti izuzetan pa da u određenim povijesnim okolnostima bude presudnim čimbenikom svoga vremena.
U HDZ-u je to bio Franjo Tuđman. Nakon njega, mnogima se priviđalo da je to Ivo Sanader. Danas je, pak, mnogima Tuđman i dalje grandiozan, a Sanader jedino skandalozan. Sanader je HDZ-ov “pali anđeo” čiji je pad sasvim zaljuljao Hrvatsku.
Nije se kod nas “padalo” samo u tzv. visokoj politici. Ni društvo nam nije puno bolje od politike. Jer bez obzira na svjetsku krizu, moglo nam je biti i bolje, usprkos pohlepnim vlastima, da smo i mi bili bolji.
Da smo se ponašali odgovornije i dosljednije, sigurno bi nam bile bolje i vlast i oporba. Državu bi nam vodili sposobniji, a u oporbi bismo imali alternativu. Ni poštenja ne bi manjkalo.
dr. Prgomet sjajan čovjek no bojim se da će biti premalo za nešto dobro od HDZ-a!