Sanader – junak ljevice

Ljevičarstvo u Hrvatskoj trijumfira. Jer, Ivo Sanader je “uništio” HDZ, zadao mu smrtni udarac, sebe je oprao, Jadranku Kosor i cijeli vrh HDZ-a uvalio u teške nevolje, a sada se vraća i u Sabor. Lijevo-liberalni komentatori koji su za njegove vladavine toga despota slavili kao jedinu HDZ-ovu vrijednost, kao Europejca i modernog konzervativca koji će detuđmanizirati Hrvatsku, a manje-više sve ostale čelnike žigosali kao retrogradnu Tuđmanovu ostavštinu, pljeskali su njegovoj svemoći u stranci i Vladi i činjenici da sve važne odluke donosi on sam.

Drugi za te odluke nisu bili kvalificirani, bili su mu višak, tuđmanovski teret. Takvoj stranci diktator je potreban – bilo je gotovo opće stajalište lijevo-liberalnih medija. Sricali su mu hvalospjeve, opisivali svoje dugotrajne sjedeljke s tim prorokom “opčinjavajuće energije” na romantičnim zagrebačkim terasama i na sav glas svijetu objavljivali kako će na izborima imati njihov glas. Tko je, po njima, mogao pomisliti da će itko ikada biti odgovoran za bilo što u HDZ-u i Vladi, jer je bila velika sreća što on o svemu odlučuje. Ali – koji obrat! Poslije svjedočenja o Ini pred saborskim povjerenstvom Sanader je za te komentatore veliki pobjednik, jedva da je izašto kriv, krivi su Jadranka Kosor i drugi, on im je “najavio rat”, dao im je “smrtni poljubac” te je “potopio HDZ”.

Više ne govore i ne pišu tko je imao stvarnu i jedinu moć, tko je bio strah i trepet, tko je bio spreman na najnemilosrdniji obračun sa svakim tko bi mu se usprotivio. Odriču se spomenika koji su mu napravili, ne sjećaju se više da su uživali u njegovu teroru u Vladi i HDZ-u i uvelike mu svojim opanjkavajućim tekstovima pomagali da oslabi, ponizi i u ropske poslušnike pretvori ostale članove HDZ-ova vodstva. Što je cilj – očito je. Treba što više oslabiti vladajuću stranku, i to uz pomoć čovjeka kojeg su se, kad je odstupio s premijerskog mjesta, i njegovi lijevo-liberalni slavitelji bili odrekli, ispucali se na njega iz svih mogućih oružja i proglasili ga najomraženijim političarom u hrvatskoj povijesti! Ali vratio im se, i kad ga iznova treba uporabiti, popiškili su se i na svoje slavljeničke i na svoje pljuvačke tekstove o Sanaderu.

Instalirali su despota, potom su despota zgazili, a sada ga oživjeli da im iznova posluži. Ali svoju mizeriju ne pokazuju samo oni.

Vidjelo se kako ga se boje svi članovi saborskog povjerenstva koji su ga ispitivali, kao da je pred njih uskrsnuo Tito ili Pavelić pa onda i strah od diktatora. Ako u HDZ-u ima sabranosti i pameti, od Sanaderova “povratka” mogu imati korist, a ne trpjeti štetu. Prvo, on je bivši, on je politički mrtvac, u politici potpuno beznačajan. I drugo, za zla jednoga despota može biti odgovoran samo despot koji je ta zla po svojoj funkciji činio. HDZ ima moralno pravo podičiti se time da je toga despota izbacio iz stranke, onemogućio mu daljnji utjecaj i širom otvorio vrata za nesputan rad pravosuđa koje se tim zlima bavi. Ali Hrvatska je doista jedinstvena zemlja.

Dio njezine javnosti prihvaća da mu jedan pali zlotvor iznova bude kriterij! Kao kad bi dio javnosti u Rumunjskoj pozdravio uskrsnuće Ceausescua i zapljeskao njegovom povratničkom trijumfalizmu! Nikakvu, dakle, pljusku Sanader nije dao HDZ-u – točnije, dao ju je za one koji pljuske toj stranci daju i bez Sanadera.

Jadranka Kosor tu pljusku može izdržati, ali ne tako da bilo kome okrene i drugi obraz, nego tako da s čistim obrazom koliko ga je ostalo u HDZ-u nastavi politiku Sanaderovoj posve suprotnu. Za to joj je potrebna potpora u stranci, potpora birača i naroda, potpora državnih institucija i potpora branitelja poslije pokušaja udara na Vladu čovjeka koji je godinama pravio udar na državu.