Sanader se boji istraga

Ako je tko u Saboru zaslužio pridjev – osebujan, onda je to svakako Dragutin Lesar. Nezavisan je otkako je napustio HNS. Samac. Samac je bio i kad je sam u Saboru glasovao protiv ulaska Hrvatske u NATO jer je htio referendum.

Pa ga pitam kako podnosi tu samoću. Odgovorit će – kao onaj liječnik koji je upozorio na zarazu u vodi uz plažu, pa su ga zbog “ugleda turizma” prokleli, osudili, ostavila ga je i žena, a kad je ostao sam, rekao je: “Nikad nisam bio jači”.

“Kunst i ja nismo isti slučaj”
Budući da je devedesetih bio sindikalni vođa, predsjednik SSSH, zločesto ga pitam je li jak kao Boris Kunst. Malo je poskočio: “Moj i Kunstov slučaj nemaju nikakve sličnosti. Kad sam prestao biti predsjednik SSSH, godinu sam dana radio svoj posao i tek se onda počeo baviti politikom, i to u oporbenoj stranci, HNS-u, koja je tada imala dva zastupnika.”

Oporbenjak je i danas, ali kao nezavisni zastupnik mora čekati red za pitanja u aktualnom prijepodnevu, no zato ih često postavlja pismeno. Odgovori mu stižu u “posljednjoj sekundi”, a stići moraju jer se ministri boje interpelacije na koju zastupnik ima pravo ako odgovor ne dobije za 30 dana ili njime nije zadovoljan. Ne tako davno ministra sam Šukera – kaže Lesar – i usmeno i pismeno pitao tko sve ima pravo na poslovne i kreditne kartice i koliko je njima potrošeno novca.

U odgovoru je napisao da mi podatke neće dati jer ih nema, i, zamislite, priložio mi odluku Vlade iz davne 2002. godine o tome tko ima pravo na kartice! Pokrenuo sam interpelaciju, Vlada je stala u obranu ministra, a ni ona nije htjela dati podatke o tome tko to nemilice troši društveni novac u privatne svrhe, na ljubavnice i motele i druga zadovoljstva. I u saborskoj je raspravi moj prijedlog odbijen, a samo devet mjeseci poslije toga J. Kosor odlučuje da se kartice uskrate svima osim članovima Vlade kad su na službenom putu.

Poljoprivreda nepoznanica
– Otkud tolika odbojnost prema toj vašoj radoznalosti? – Bit će zato što sam Lesar, a Lesar politizira, njima je važno tko pita, a ne sadržaj pitanja. – Mislite da je premijerka uspjela u oduzimanju kartica? – Nije, uvjeren sam da ih imaju i danas kojekakvi državni dužnosnici, dužnosnici u javnim poduzećima, sve do šeste lige.

Pitam ga ne čini li se i njemu kao i meni da je Hrvatski sabor, pogotovu u posljednje vrijeme, podružnica Bruxellesa. Odgovara mi kako nam je slovo “B” sudbina – Beč, Budimpešta, Beograd, Bruxelles. Uvijek Hrvatima treba neko “B”. Politička elita u nedostatku vlastitih argumenata uzima Bruxelles kao najjači argument. Taj argument preči joj je od interesa radništva, građanstva. Ako je tako, stavimo onda na hrpu sve zakone koje nam naredi Europska unija i izglasujmo ih. Ali tako ne bi trebalo biti. Tolike su se zemlje izborile za izuzeća, za odgode u liberalizaciji tržišta, za neke svoje zakone, imale su svoje uvjete od kojih nisu odstupale.

– Zna li uopće Sabor pod kojim uvjetima Hrvatska ulazi u EU? – pitam ga. – Ne zna. Mi ne znamo koja su naša pregovaračka stajališta. Sad će početi pregovori o poljoprivredi, a mi ništa ne znamo. A na osnovi tih i drugih pregovora koji se od Sabora i javnosti kriju, narod će biti pozvan da na referendumu glasuje za naš ulazak u EU! Za što će glasovati – narod znati neće.

I tako će biti umjesto da se građanima kaže – glasujte za EU jer će nam se toliko i toliko povećati BDP, jer će se toliko i toliko povećati strana ulaganja, jer će se toliko i toliko povećati zaposlenost i standard, jer smo zaštitili poljoprivredno zemljište itd. Naravno, nismo mogli izbjeći Polančeca, ali Lesar još ne zna kako će u Saboru glasovati ako glasovanja o povjerenju uopće bude. Zašto? Prvo, zašto predlagatelji nisu tražili glasovanje o nepovjerenju Vladi jer nije samo Polančec donosio odluke o brodogradilištima i druge.

Drugo, zašto se koalicijski partneri tako ponašaju, zašto Đurđa Adlešić kaže da bi druge institucije mogle biti brže od Sabora? Zašto Pupovac napominje da nije riječ o jednom čovjeku nego o cijeloj jednoj politici, a u kreiranju te politike Pupovac sudjeluje pet godina? I zašto Friščić sad kaže da bi Polančec sam trebao podnijeti ostavku, a potom je za raspravu u Saboru. Pitam ga na kraju što misli o Sanaderovu “povratku”, o sjednici HDZ-a na kojoj je bio.

Pretpostavljam da je Sanader otišao s mišlju – poslije mene potop. Pa ga je Jadranka Kosor šokirala načinom na koji vodi zemlju. Ona je u prednosti jer nije sudjelovala u mutežima. Za prvo pokvareno jaje stoga je mogla reći – bacite ga, za drugo i treće također. Neki su se pitali – dokle će? Onda je došao Sanader da je uspori, izbaci iz pete brzine. – Hoćete reći da se on boji i za sebe? – Svakako! Svakako se s Dragutinom Lesarom isplatilo popričati.