Sanader se ne može izvući

Odluka Ustavnog suda o ocjeni ustavnosti Zakona o kaznenom postupku (ZKP) jedan je od najvažnijih događaja ove godine. Palci gore i za ostavljanje novog ZKP-a na životu koji se po značenju i dalekosežnosti posljedica može mjeriti s težinom posljedica odluke o sudbini brodogradilišta. Preživljavanje ZKP-a politički je i civilizacijski pozitivan iskorak, i spada u malobrojni red dobrih vijesti koje se u posljednje vrijeme događaju u Hrvatskoj.

Na prvu loptu ova, dvije i pol godine iščekivana ustavnosudska odluka, ostavlja dobar okus jer ne ugrožava (a kamoli ruši) kaznene postupke koji su provedeni po osporavanome ZKP-u, u prvom redu suđenja bivšem premijeru Ivi Sanaderu. Ustavni suci ukinuli su (u cijelosti ili djelomice) 43 odredbe ZKP-a od njih 150, koliko ih se osporavalo.

Ukinute su, međutim, norme koje su evidentno neustavne i krše ljudska prava, dok se odoljelo brojnim i snažnim pritiscima da se sruši glavnina zakona. Činjenica je da su ustavni suci mogli donijeti i takvu odluku koja bi najveće antikorupcijske predmete ikada otvorene u Hrvatskoj (uz Sanadera tu je Podravka, Fimi medija, suđenje HDZ-u, HPB, HEP, HAC...) srušila poput domino kocki.

Da je kojim slučajem izglasan zaključak o ukidanju ZKP-a, posljedice bi bile nepopravljive. Tijela kaznenog progona (prije svih USKOK) pala bi u tešku depresiju jer bi se potpuno obezvrijedilo nekoliko godina njihova intenzivnog i predanog rada. Što je još gore, da nam se Sanader, rasterećen progona za korupciju, slavodobitno nasmijao u facu, više nitko u ovoj zemlji nakon toga ne bi vjerovao da se lopovluk ne isplati i da treba živjeti pošteno.

S druge strane, EU koja ima slično iskustvo s Rumunjskom (oni su uoči ulaska u EU pokrenuli procese protiv pola svoje vlade zbog kriminala i korupcije, a čim su ušli, sve su to poništili) sigurno bi povukla ručnu na naš ulazak u europsko društvo iduće godine.

Ne treba smetnuti s uma ni sastav Ustavnog suda. Značajan dio sudaca po stručnim i moralnim kriterijima ne bi trebao ni prići Ustavnom sudu. Zauzeli su pozicije zato što su bili podobni HDZ-u, odnosno Ivi Sanaderu. Na sreću, u četvrtak kada su glasali o sudbini ZKP-a, ti su suci zanemarili pitanje lojalnosti i zahvalnosti koju duguju, ako ne izravno Sanaderu, onda definitivno njegovoj politici.

Prevladala je društvena odgovornost, a zasigurno i to što Sanader tri godine više nije na vlasti, a i HDZ je izgubio parlamentarne izbore. Istini za volju, nisu samo ustavni suci čekali da Sanader padne. Kazneni postupci protiv bivšeg premijera nisu se otvarali dok je bio na poziciji, nego su se istrage počele redati nakon što je naprasno dao ostavku na sve dužnosti.

Najvažnije je, ipak, da nije obezvrijeđena borba protiv korupcije i kriminala na najvišim razinama, te da je ostao na snazi koncept tužiteljske istrage. Taj koncept podrazumijeva brzu i efikasnu istragu koja u relativno kratkom vremenu dovodi do suđenja. Jedino brzo i efikasno proveden kazneni postupak u sklopu kojega se osuđenome oduzima bogatstvo stečeno kriminalom kod građana ostavlja osjećaj da je pravda zadovoljena, počinitelj kažnjen, a da se lopovluk ne isplati.

Važnost novog ZKP-a najbolje oslikava usporedba Ive Sanadera s Miroslavom Kutlom. Sanaderu, koji je praktično još jučer bio najmoćniji čovjek u državi i ugledni europski političar, zbog korupcije je blokirana sva imovina, ograničena mu je sloboda i bez odobrenja suda ne smije ni do Splita.

Ne odijeva omiljena Brioni odijela, nego čita u novinama kako su otkrivena na svinjogojskim farmama gdje ih je posakrivao. Kutle, simbol privatizacijske pljačke iz devedesetih, mirno živi u Sarajevu. Protiv njega se već više od desetljeća vodi niz kaznenih postupaka, ali ni za što još nije osuđen. Ako i padne koja presuda, vjerojatno neće doći u Hrvatsku u zatvor, a najgore je što nikada neće vratiti bogatstva koja je izvukao u privatizacijskoj pljački hrvatskih poduzeća.