Sanaderov kukavičluk

Ivo Sanader mora reći zašto je pobjegao iz Banskih dvora! To traže svi hrvatski građani. To je Sanaderova obveza prema glasačima, prema funkciji koju je obnašao i prema ugledu Hrvatske. Od njegova bijega iz premijerske fotelje počele su zacijelo najbrže i najradikalnije promjene u hrvatskom društvu, politici i gospodarstvu, kao da su pušteni skrivani duhovi iz boca na kojima je čepove čvrsto držao Sanader. Velika su pospremanja u politici, posebice u HDZ-u, ali i u nekim medijima. Oni koji su živjeli od Sanadera i podržavali ga sad preko noći okreću kapute. Ima onih koji to veliko pospremanje među nekadašnjim Sanaderovim prvoborcima čak uspoređuju sa 1944. i 1945., kad su četnici prelazili u partizane!

Umjesto da narodu kaže zašto je otišao, Sanader nastavlja onako kako je i prije radio, bahato i nepristojno! Javnosti se ne želi obratiti izravno, nego preko posrednika šalje poruke. Koji kukavičluk! Država se trese zbog gotovo stalnih uhićenja njegovih pulena, ljudi koje je u svojoj kadrovskoj politici postavljao na strateška mjesta. A on iz daleke Amerike poručuje da su to sve njegovi učenici i da on zna kako će se ponašati te da mu nitko ne može ništa. To su Sanaderovi dimni signali. Poručuje on Kosorovoj, Karamarku i Bajiću, ali i svima nama – tko vas... On misli da će njegovo eventualno uhićenje izgledati kao progon ili u javnosti biti loše primljeno. Zato preko punca objašnjava svima da je imao lošu probavu i visok tlak, a preko prijatelja poručuje da se ne boji nikoga jer nije on bio sam u HDZ-u.

I nije bio sam, to je točno. Sve je više onih koje je doveo kao svoje iza rešetaka ili odlaze. Nema njegovih učenika onoliko koliko se nada, pali su razrede na vladanju. Kosorova je učenica Franje Tuđmana, on ju je pozvao u stranku, nije ona ništa naučila od Sanadera jer su u njegovoj školi glavni predmeti bili korupcija, prijevara, laganje i ponižavanje. Karamarko također nije iz njegove škole i sigurno se ne može zaplašiti Sanaderovim vikanjem preko Atlantika. Preko međunarodne pravne i obavještajne pomoći sigurno dobro zna gdje je i što radi bivši premijer u Americi.

Nije ni Bajić njegov učenik, davno je prije Sanadera završio sve potrebne škole, pa i onu prilagođavanja svim sustavima. No, neosporno je da uz Kosorovu i Karamarka sad radi dobar posao, a najvećeg anđela čuvara ima u predsjedniku Josipoviću, pa je i to zacijelo jamstvo da se neće zaustaviti i zaplašiti. Pitanje je jedino zašto sporo otkriva imena iz afere Daimler. Jer, ako ih Amerikanci nisu dali, to može značiti samo dvije stvari. Prvo, da zbog presude i skupe odštete koju je platio Daimler ne smiju s detaljima ići van. I drugo, da se čude kako jedna članica NATO-a i država od samo 4,5 milijuna ljudi ne može sama u sedam mjeseci otkriti koji su to “visoki dužnosnici koji su primali mito”, kako piše u presudi. Bajić je, podsjetimo se, kad je Kosorova bila kod Bidena u svibnju, rekao da su stigli dokumenti o Daimleru, a sad je Kosorova bila u UN-u i Bajić se opet oglasio kazavši da nema imena u poslanim dokumentima. Što onda ima, što je dosad napravio?

Jedno je neosporno, Hrvatska se nezaustavljivo mijenja. Više se nikad neće moći krasti u razmjerima kako se to činilo ovih dvadeset godina, nema više tog lidera koji bi mogao okupiti poslušnike kao Sanader. To je vrijeme završilo. Nikad se s toliko slobode, otvorenosti i bez straha nije pisalo u Hrvatskoj, a drugačiji mediji također su temelj promjena i boljeg društva. Stoga se ne mogu zaustaviti pitanja o Sanaderu i svima onima koji su devastirali Hrvatsku na moralnom, gospodarskom i političkom području. Zato nam Sanader podvaljuje kad kaže da je on sve radio za Hrvatsku. Ako baš hoćemo biti brutalni, i Hitler je to govorio za Njemačku, pa i neki drugi povijesni „velikani“.