Sanaderova izborna lista

Ne može se poreći da je Ivo Sanader spretan čovjek. Godine svoje moći iskoristio je upravo da bi to danomice dokazivao pletući gustu mrežu ovisnika o sebi za koju je vjerovao da se neće moći raspasti. No, kad je pukla prva očica, sve se počelo nezaustavljivo parati prijeteći da se upravo njemu na glavu sruči sve što je u mreži bilo. A tako što Sanader ipak ne želi. Čekati u ćeliji u Salzburgu, daleko od bilo kakve mogućnosti da utječe na medije ili javnost, nije ipak, čini se, u njegovu stilu. I premda ima istine u onome što kaže od svih baš Andrija Hebrang – da teško da mu se nakon svega može bilo što vjerovati – Sanaderova poruka da se vraća zvuči ozbiljno. Kada se iz nje makne tipična Sanaderova megalomanija kojom sebe stavlja u kontekst završetka pregovora s EU, odnosno ‘završetka procesa koji je on započeo’ i kojem ‘ne želi biti teret’, ostaje pravi Sanader.

Sanader koji reagira brzo, koji shvaća da je bolje da traži izručenje nego da ispadne da će i tako biti izručen jer se Austrija ne želi baktati s njime i koji zna da će njegovo ‘Hoću kući!’ odjeknuti možda ne toliko među već otupjelim građanima, kojima je i afera i onih koji se iz njih izvlače i mimo suda i na sudu već dosta, koliko u vrhu HDZ-a. Onog pogruženog Sanadera, koji viri između rešetaka austrijskog zatvora, odlučio je zamijeniti Sanaderom osvetnikom. Između redaka svjesno poručuje da može žestoko udariti na HDZ, kapitalizirati, ako ničim drugim, a ono sramoćenjem u javnosti, mnoge od onih koji su odahnuli kada je pobjegao prijeteći da svoju obranu može okrenuti protiv njih. Od optuženika koji je cvilio da ga u Hrvatskoj čeka politički proces i nepravedno suđenje odlučio se pretvoriti u test za hrvatsko pravosuđe, stati pred mnoge od onih u policiji, sudstvu i istražnim tijelima koji su mu prije samo nešto više od dvije godine bili voljni učiniti usluge zbog kojih se danas mogu naći u nebranom grožđu spomene li njihova imena.

Sanader neće na ove izbore, ali nema sumnje da može napraviti zanimljivu listu po svom izboru koja bi mnoge u njegovoj bivšoj stranci mogla debelo stajati, a sam HDZ dodatno oslabiti prije izbora. Ako je već on, kao što je uvijek bio, nositelj liste, onda može i ovoga puta poredati na njoj iza sebe sve one kojima želi vratiti udarce. Hoće li na drugo mjesto, odmah iza sebe, po običaju, staviti svoju nekadašnju zamjenicu Jadranku Kosor dokazujući da je sve znala, mnogo potpisivala i nije se pri tome bunila? Hoće li naći mjesto za Šeksa, Kalmetu, već zaboravljenog Šukera? Hoće li se sjetiti Mačeka, Drage ili Ratka, svejedno, Rončevića, Vukelića i Polančeca te ih možda dodatno ‘zakucati’ otkrivajući ono što do sada nije isplivalo? Hoće li listu proširiti onima čija se imena do sada nisu zavrtjela u javnosti i koji su odahnuli kada je otišao u Austriju misleći da njihove tajne neće izaći na vidjelo? Hoće li se sjetiti svih svojih razgovora s Bajićem i Karamarkom u vrijeme dok je s njima prijateljevao? Mogu li na poštedu računati oni koji ga nisu blatili poput Luke Bebića, Jerka Rošina, ali i Milana Bandića? Može se ta lista, na žalost za Hrvatsku, širiti na sve izborne jedinice, mogu se u nju uključiti i neki iz koalicijskih stranaka i nestranački kandidati.

Sanader je svime želio upravljati, u sve se – poput onog margarina iz reklame – miješao i nema sumnje da zna puno više nego što bi mnogi željeli.

Nakon njegovih besanih noći, slijede njihove, nakon njegova sloma, prijeti i njima njihov. Nudio je svojevrsnu nagodbu, nisu je prihvatili. Pokušao ih je natjerati da ga poštede, rekli su da nema nedodirljivih. Pa, gledano iz njegove perspektive, ako on nije bio nedodirljiv, zašto bi oni bili, ako je za njega određena tamnica, zašto bi u njoj čamio sam? Ako su se zajedno s njim sve ove godine održavali lažima dijeleći zajedničke tajne kojima su jedni druge držali u šahu i uspinjali se na ljestvici moći, možda je došlo vrijeme da ih ovoga puta pokopa istina. Sanaderova!