SDP u problemu i bez Jurčića

Ljubo Jurčić zna što je u najmanje dva susreta razgovarao s viskopozicioniranim hadezeovcem, a zna to i taj hadezeovac, kojeg mnogi smatraju Sanaderovom desnom rukom i koji je s Jurčićem dovoljno dobar da mogu razgovarati i o budućnosti u kojoj bi se možda mogli naći na istoj strani.

Ono što znaju njih dvojica, zna i premijer Sanader jer hadezeovci ne zovu esdepeovce na ručak zato što nemaju pametnijeg posla, nego zato da se o nečemu razgovara, dogovara ili trguje. Priča o tome da se Jurčiću nudi mjesto među Sanaderovim suradnicima kola već nekoliko tjedana i Večernji je samo objavio ono što je poznato i što je, ako ništa drugo, tema o kojoj svatko doista može misliti što hoće.

Posve je u redu misliti da Jurčić na taj način diže sebi cijenu jer je nezadovoljan svojom pozicijom u SDP-u, kao što ne može iznenaditi kada pokuša demantirati stisnut možda reakcijama neugodno iznenađenih stranačkih kolega. Na mjestu su i nagađanja da Sanader takvim pokušajima "razdrmava" SDP jer to ne bi bilo prvi put da lukavi šef HDZ-a unese pomutnju u redove neke druge stranke, čak i ako ne misli ozbiljno s Jurčićem.

Jedino što doista nema nikakvog smisla jest da se neki esdepeovci uzrujavaju zato što je Večernji list objavio priču. Ona je, naime, objavljena tek nakon što je s više strana dobiveno dovoljno dokaza da susreti s Jurčićem nisu bili obično druženje ni čavrljanje. Jasno je da bi nekim esdepeovcima, a sada možda i Jurčiću, bilo draže da nije objavljena, ali drugima je baš drago što je izašla jer to nije prvi put da Jurčić koketira s HDZ-om, a onda to demantira.

Kao što bi nekim esdepeovcima bilo draže da nije izašlo pismo grupe javnih osoba u kojima napadaju Milanovića zato što ne može dovesti u red Bandića, a neki su se sami javljali da potpišu to isto pismo jer smatraju da pogađa bit stvari, a to nije odnos Bandić  Milanović ni Thompsonov koncert, nego stanje u društvu za koje je odgovoran i SDP.

Jednostavno, sve se to događa (i mnogo više), nešto se objavi, a nešto ostane zakopano. Problem SDP-a nisu mediji, iako se oni zavaravaju da je tako, već stanje u stranci. Iako ima onih koji misle da je najbolje da se ništa ne objavi jer bi to, valjda, značilo da problem ne postoji, ali sve je više onih koji su problema svjesni i bez medija.

To su oni s terena koji se u gorkoj šali pitaju nije li im Milanovića podmetnuo HDZ jer se stranka ne osjeća u političkom životu zemlje, a to najviše odgovara Sanaderu. To su i oni koji smatraju da je SDP jedina stranka koja može otvoreno razgovarati o problemima unutar sebe, ali i o svim pitanjima važnim za državu i građane i zanima ih zašto SDP ne iznosi svoj stav pa ni članovi ni simpatizeri ni birači ne znaju što najjača oporbena stranka misli o zbivanjima u Hrvatskoj.

SDP zaboravlja ili previđa da građane ne zanima toliko hoće li Jurčić osvanuti kod Sanadera koliko ih zanima kako SDP vidi krizu u gospodarstvu ili što misli o činjenici da je vlast prije tri mjeseca potpisala sporazum s Amerikancima, a o tome nije obavijestila građane. Njih zanima i zašto Milanović misli da je Sanader adresa na koju se treba obratiti ako se želi znati kakav je stav SDP-a prema Bandiću. Bandić je još uvijek formalno član SDP-a, član Predsjedništva stranke i, dok ne pretrči pod neku drugu zastavu ili ne smisli svoju vlastitu, SDP bi i te kako trebalo zanimati što njihov gradonačelnik radi i kakav odjek to ima u javnosti.

S Jurčićem ili bez njega, SDP bi trebao davati odgovore na ono što zanima građane, a on to ne radi. I time pili granu na kojoj sjedi. Jer zašto bi netko izašao na izbore i dao glas stranci koja ne zna što misli o onome što muči građane. Hoće li tada Jurčić sjediti u SDP-u ili zdesna Sanaderu, građane doista ne zanima.