Ishod izbora za šefa zagrebačkog SDP-a najvažnija je stvar u razvoju ove stranke od smrti Ivice Račana. O tome tko će dobiti zagrebačke izbore ovisi hoće li u SDP-u doći do ozbiljnijeg raslojavanja, hoće li još ojačati utjecaj i stega predsjednika SDP-a Zorana Milanovića ili će nakon aktualne Milanovićeve faze vođenja stranke željeznom rukom nastupiti razdoblje veće tolerancije i demokratizacije odnosa unutar SDP-a.
Zagrebačka organizacija SDP-a sa 6000 članova najveća je u zemlji i čini petinu ukupnog članstva pa je logično da se odnosi koji vladaju u njoj reflektiraju na stranku u cjelini. S druge pak strane, imena trojice kandidata za šefa zagrebačkog SDP-a, kao i način na koji vode kampanje, projiciraju stanje i odnose u SDP-u koji su jako daleko od dobrih, što je ta stranka već platila gubitkom vlasti u glavnom gradu. SDP je danas duboko podijeljen, na okupu ga drži Milanovićeva stega, ali prije svega činjenica da su na vlasti u državi. Da su ovakvi odnosi u drugim okolnostima, izvjesno je da bi već došlo do osipanja stranke. Stoga će pobjednik zagrebačkih izbora definirati buduće odnose i poluge moći u SDP-u.
O tome je, uostalom, ovih dana otvoreno progovorio Ivan Račan na svome postu na Facebooku. Komentirajući zagrebačke izbore, Račan je upozorio na rastakanja u stranačkoj organizaciji, a nadmetanje i kampanje trojice kandidata: aktualnog predsjednika SDP-a Davora Bernardića, ministra poduzetništva i obrta Gordana Marasa, te ministra rada i socijalne skrbi Miranda Mrsića usporedio je s međustranačkim izbornim nadmetanjem.
Račan je pisao i govorio o lošim odnosima u zagrebačkoj organizaciji SDP-a, a zapravo se njegove riječi projiciraju na stranku u cjelini. Da je tako, potvrđuje i to što na skupove pojedinih kandidata dolaze istaknuti SDP-ovci iz drugih organizacija i time demonstriraju uz koju su se opciju unutar stranke svrstali.
Bernardićeva pobjeda na izborima i očuvanje vlasti u zagrebačkoj organizaciji za SDP i Milanovića osobno značilo bi da je stranka zajedno sa svojim predsjednikom u istoj situaciji u kakvoj je bila donedavno dok je ogranak vodio Milan Bandić i kada je bio svojevrsna opozicija SDP-u. Uostalom, Bandić je sve rekao kada je Bernardića okarakterizirao kao svojeg učenika, a on je već pokazao što je naučio. U slučaju osvajanja novog mandata na čelu zagrebačkog SDP-a Bernardić bi sigurno vodio svoju, a ne politiku predsjednika stranke. Ako se pred lokalne izbore, unatoč stavu centrale na Iblerovu trgu protivio koaliciji s HNS-om i kontrirao stranačkom šefu, onda ojačan novim mandatom Milanoviću sigurno ne bi ostao dužan za poniženje što mu je uzeo kandidaturu za gradonačelnika Zagreba.
Naspram njega Mirando Mrsić je osoba s jednostavnom i čistom ambicijom napredovanja u stranci. Mrsićeva se pojava i nastup ne odlikuju nikakvom liderskom karizmom, već se radi o intelektualcu čije su glavne odlike promišljen i pristojan nastup, slično kao i kod predsjednika države Ive Josipovića.
No Mrsićev je trenutačan “problem” što ne spada u ešalon miljenika aktualnog predsjednika stranke Zorana Milanovića. U slučaju da dobije zagrebačke izbore problem bi se preselio na Milanovićev teren jer bi u SDP-u dobio osobu čije mišljenje ne bi mogao zaobilaziti, a ono se zasigurno u koječemu ne bi poklapalo s njegovim. Predsjednik SDP-a koji sve češće pokazuje da ne trpi disonantne tonove u stranci ne priželjkuje Mrsićevu pobjedu u Zagrebu. Tim prije što je uvjeren da je Mrsić bliži Josipoviću nego njemu. To se uvjerenje preklapa s onim da mu Josipović stalno ruje po SDP-u, što pak dodatno doprinosi trzavicama između Ureda predsjednika i Vlade.
Ako Mrsić pobijedi na izborima za šefa zagrebačkog SDP-a, realno je očekivati da će jedna od posljedica biti daljnje zahlađenje odnosa između premijera i predsjednika. U takvom raspletu odnosi unutar SDP-a mogli bi postati još zategnutiji, a discipliniranje neposlušnih češće i žešće nego je to sada. Upravo stoga se izbacivanje benigne i neutjecajne Aleksandre Kolarić iz SDP-a samo zato što je napisala komentar u kojem je kritizirala Milanovića može tumačiti kao upozorenje drugima kojima bi palo na pamet učiniti nešto slično.
Naizgled bi najviše mira u SDP-u donijela Marasova pobjeda. Njega se doživljava kao Milanovićeva kandidata. Pobijedi li, može se očekivati zatišje u stranci, ali to bi potvrdilo i da Milanović neprijeporni gazda. SDP-ovci će sami odlučiti žele li to i treba li im to.
>> Gordan Maras predstavio program za unutarstranačke izbore