SDSS-ovo forsiranje

Zagrebačka odvjetnica Milka Savić ima pravo na ambiciju da postane sutkinja Ustavnog suda, prva koja bi tamo ušla na temelju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji propisuje manjinsku kvotu u pravosudnim tijelima.

Na stranu što je dvojbeno spada li Ustavni sud pod odredbe Ustavnog zakona, s obzirom da nije dio klasičnog pravosudnog sustava. Na stranu i to što odvjetnica Savić riskira da zbog kandidature temeljene na tzv. srpskoj kvoti bude doživljena kao Srpkinja po profesiji.

Na stranu i to što za kandidaturu nije dobila potporu svoje matične asocijacije, Hrvatske odvjetničke komore. No, u zemlji koja još liječi ratne rane i u kojoj se pažljivo pokušavaju normalizirati hrvatsko-srpski odnosi, teško se može staviti na stranu činjenica da je odvjetnica Savić za svoje klijente sastavljala ustavne tužbe u kojima je oduzimanje stanarskih prava izbjeglim Srbima postavljala kao posljedicu etničkog čišćenja.

Možda bi se i to moglo tolerirati kao dio njezina profesionalnog angažmana – takve tužbe, uostalom, pišu mnogi odvjetnici – da u toj istoj državi, koju je kroz tako koncipirane ustavne tužbe prozvala za genocid, nije poželjela biti ustavna sutkinja.

Nejasno je, međutim, zašto SDSS sa svojim potpredsjednikom Miloradom Pupovcem forsira da u Ustavni sud kao predstavnica srpske manjine uđe upravo ona. Nevjerojatno bi i žalosno bilo da unutar srpske zajednice u Hrvatskoj ne postoji barem jedna stručna, ugledna i za ustavno sudovanje zainteresirana osoba, koja, kao što zakon propisuje, ima pravosudno ili sveučilišno iskustvo, a nema hipoteke koje će opteretiti kandidaturu.

Na prvi pogled se, stoga, mogu razabrati dva moguća razloga: ili želi pridobiti glasove radikalnijih Srba na izborima ili primorati Ivu Sanadera da pokaže da je - mazohist.