Zacijelo, dani brzo prolaze. Prva moja kolumna objavljena je u Večernjem listu u ponedjeljak, 6. ožujka 2000. pod naslovom: “Pravednost, što je to?”. Sjećam se, te godine početkom veljače Jozo Pavković mi je nakon sjednice predsjedništava Udruge hrvatskih novinara BiH u Mostaru ponudio da pišem kolumne. Nekoliko dana nakon toga šećući istočnim dijelom Mostara o toj Večernjakovoj ponudi razgovarao sam sa svojim profesorom dr. sc. Pavlom Novoselom. Profesor me je ohrabrio i potakao, te naveo tri razloga zašto da prihvatim ponudu. Sjećam se i danas njegova glasa i razloga. Rekao mi je: “Pokušaj. Ti ćeš imati najviše duhovne koristi od toga. To će te iznutra pokrenuti. 1. Zapažat ćeš stvari koje sada ne zapažaš. 2. Vježbat ćeš se ukratko izreći određenu temu i poruku. 3. Brzo će ti vrijeme prolaziti. Tjedan će ti proletjeti, a puno puta nećeš pripremiti sljedeću kolumnu”. Prvih stotinu kolumni sam ukoričio 2002. u knjizi “Sto puta unatoč svemu”. Druga knjiga kolumni naziva se “Nema suvišnih ljudi”. “Dobrotom dotaknimo bližnjega”, naziv je treće knjige kolumni koja je izišla 2005. Ponekad sam objavljivao i po dvije kolumne tjedno tako da je ova, kako se meni čini, sedamstota.
Reakcije čitatelja su bile različite, od onih koji su ih olako kritizirali do onih koji su ih olako hvalili! Trebalo je izabrati 700 različitih naslova. Zamišljao sam da osnovni cilj svake kolumne bude ohrabriti čitatelja i potaći u njemu dobro koje postoji. Po reakcijama nekih čitatelja vidim kako nisam svaki put kod svih uspio. Sada kad listam pojedine kolumne prisjećam se kako su nastajale. Sve su mi drage, ali ipak neke su mi više ostale u srcu, kao: “Više Šimuna i Veronika“, “Majka”, “Čovjek je čovjeku dar”, “Biti zreo i nakon mature”, “I golubovi vole toplinu”, “Praštanje je djelotvornije od osude!” , “Naša Velika Gospa”, “Mala mjesta velikih ljudi”, “Kako pobijediti kaos”, “Uskrs”, “Božić - blagdan dobra i ljubavi” “Rama živi”… Prije nego što bih slao u redakciju nastojao sam dati ih nekomu da ih pročita: fra Stipan, fra Mika, Franjo, fra Ivan, fra Drago, fra Mladen, fra Ante… Hvala im. Ponekad bi bilo i tehničkih problema pa bi petkom iz redakcije zvala Ivana, Mila ili Valentina pitajući za kolumnu. Hvala im na strpljivosti.
O kolumnama su pisali Ružica Cigler, Rudo Kraljević, Ante Marković, Krešo Šego, Mile Babić, Mladen Bevanda, Marta Bičvić, Ivan Šarčević, Krešo Šego i Slaven Mijatović. Hvala im. Prof. dr. sc. Pavu Novoselu i prof. dr. sc. Anti Markoviću želim pokoj vječni.
Zahvaljujem mnogim prijateljima i subraći fratrima koji su mi tijekom ovih trinaest godina bili poticaj u pisanju i ukazivali što bi bilo dobro istaknuti i popraviti.