Seljaci žele raditi u socijalističkim PIK-ovima

Kad su seljaci demonstrirali pred Ministarstvom poljoprivrede, mene je najviše mučilo pitanje zašto su došli baš na traktorima. Zar im ne bi bilo udobnije i brže da su se dovezli autobusima, pa onda udarili u govorancije? Zar su mislili da će im izazivanje kolapsa u prometu pribaviti podršku onih građana koji zbog prosvjeda gube vrijeme i živce? A onda mi je sinulo: oni i nisu mogli izabrati ništa drugo osim traktora, jer traktor je simbol onoga sistema za koji se oni zalažu i koji žele ponovno uspostaviti, naime socijalizma.

Svi njihovi zahtjevi svode se na to da ih država zaštiti od tržišta. To znači: da im garantira povoljne cijene mlijeka i pšenice i da im odgodi vraćanje kredita. Svi drugi proizvođači posluju na tržištu i vraćaju kredite, bez obzira na recesiju. Samo bi seljaci trebali biti pošteđeni tržišta. Samo bi oni trebali poslovati u dogovornoj ekonomiji i živjeti u socijalizmu. Drugim riječima, oni žele biti državni službenici.

Država im plati poticaje, oni posiju, požanju i urod prodaju državi: sve čisto i jasno, nema sekiracije. Zovu sebe farmerima, a zapravo im je ideal da budu zaposlenici socijalističkog poljoprivredno-industrijskog kombinata. Tamo se znalo: radiš koliko hoćeš, a plaća ti je zagarantirana.

Nema tržišta, nema rizika, nema muke. Još ako se uzme u obzir kako mnogo poslova u poljoprivredi danas obavljaju strojevi, ispada da bi takav život mogao biti pravi raj. Mogao bi, samo kad bi bio ostvariv, kad bi takva čarolija postojala. Ali ne postoji, i nije je moguće izvesti ni drečanjem u mikrofone ni zaprečavanjem cesta. A ne postoji zato što država nema svojih novaca.

Sve što dade seljacima, mora od nekoga uzeti. A seljaci traže da uzme od nas, koji kupujemo ono što seljaci proizvode. I onda još očekuju našu podršku. Pa ako oni sami ne vide kako stoje stvari, morali bismo vidjeti mi ostali: oni traže da budemo solidarni s njima, a da pri tome oni ne budu solidarni s nama.

Kako ćemo odgovoriti na taj zahtjev? Ne mislimo valjda kako je svatko tko nešto traži od države automatski u pravu? U razvijenom svijetu takve su ideje odavno odbačene, kao kakva zastarjela vozila. Zato su traktori na kojima su se seljaci dotruckali u Zagreb simbolični još u jednom smislu: kao što traktore na cesti prešiša svaki najobičniji auto, motorkotač, pa čak i bicikl, tako su na putu u budućnost ideje što ih seljaci zastupaju neka vrsta dotrajalih traktora.