Nova jesenska shema HRT-a dovela je do promjena i u informativnom programu HRT-a. Tako je urednica podnevnog Dnevnika, informativne emisije koja bilježi veću gledanost od nekoć najpopularnijeg dnevnika u 19.30, postala Dajana Šošić koja kaže kako joj je nova profesionalna uloga velika odgovornost no ne i potpuno "stran teren".
"S obzirom na činjenicu da je Dnevnik ipak kruna informativnog programa naravno da treba puno truda i rada, no veseli me svaki novi izazov i iskustvo. S druge strane uz Podnevni dnevnik, nastavit ću i raditi na terenu, javljati se u živo i pratiti politiku, tako da me ta kombinacija rada u studiju i na terenu posebno veseli. Mislim da bi svatko trebao proći u nekom razdoblju i jedno i drugo, da je dobro iskustvo da novinar „osjeti“ kako je biti u studiju i na terenu, s obzirom da svaki posao ima svoja pravila i svoje posebnosti. Na terenu si više u doticaju s ljudima i temama, pratiš uglavnom „u dubinu“ jednu priču, dok u studiju moraš biti u korak sa svim temama i biti informiran o sve što se događa."
Vaša novinarska karijera prošla je dosta stepenica no na koncu vas je najviše zaintrigirala politika? Što mlade ljude, poput vas, privlači u politici i njezinim temama?
Radila sam za gotovo sve redakcije i emisije, od „Dobrog jutra“ do uređivanja i vođenja Zagrebačke panorame i Vijesti na HRT-u 4, javljanja i priloga za Dnevnik i ostale emisije informativnog programa. Politika me oduvijek zanimala, tako da sam najprije počela pratiti rad zagrebačke Gradske skupštine, a potom i Sabor i Vladu. To je područje u kojem se uvijek nešto zanimljivo događa i u kojem uvijek ima posla. Bitno je stalno biti u toku i znati razlučiti što je važno, a što nije, pratiti i naravno uvijek provjeravati informacije. Zanimljivo je imati priliku iz prve ruke, pitati političare ono što te zanima. Radni dan novinara na terenu se u praksi poprilično razlikuje od rada u studiju, s obzirom da za razliku od studija gdje uglavnom imaš donekle stalno radno vrijeme, na terenu nikada ne znaš u kojem će te smjeru priča odvesti.
Kako savladavate teške, ljudske, emotivne teme koje pratite? Koliko u tom slučaju, poput migrantske krize ili poplava, možete odvojiti emotivno od poslovnog?
S jedne strane naravno da kao i svaki čovjek suosjećaš sa ljudima u nevolji, tako da su mi upravo priče s poplavljenih područja kao i praćenje migrantske krize kada sam tri tjedna provela u Opatovcu najviše ostale u sjećanju. S druge strane naravno da si svjestan da moraš odraditi svoj posao, a ponekad upravo kroz njega na neki način možeš i pomoći barem nekom od ljudi koje na terenu susrećeš. To je ustvari i najveće zadovoljstvo u ovom poslu.
Što vam je najstresnije u vašem poslu?
Možda upravo to što mi s jedne strane odgovora, a to je da nema stalnog radnog vremena. Pogotovo u radu na terenu. Tako da najčešće ujutro kada kreneš na posao ne znaš kada ćeš završiti ni gdje će te priča odvesti. Tako da je teško planirati bilo šta u privatnom životu. S druge strane, tu je i stalna borba s rokovima koje u danu moraš ispoštovati. Tek što odrediš sve što imaš za primjerice Podnevni Dnevni, već slijedi HRT4, Vijesti u 17 ili Dnevnik. Tako da ustvari stalno imaš osjećaj da si u utrci s vremenom. No meni se čini da takav vid stresa i poslovnog adrenalina, ustvari izvlači najbolje iz mene.
Izdvojite neki od vaših novinarskih zadataka koje nikada nećete zaboraviti?
Nije mi teško raditi s obzirom da me ovaj posao pokreće i veseli. Meni odgovora taj ritam života kada ujutro ideš na posao i ne znaš što ćeš raditi taj dan, koju ćeš temu pratiti i koga ćeš sve upoznati. Tijekom ovih deset godina rada u novinarstvu upoznala sam brojne ljudi i mnoge su mi priče ostale u sjećanju. Kao što sam ranije spomenula posebno su me dirnule priče s poplavljenih područja, praćenje migracijske krize. A svakako mi je ostalo u pamćenju i vrijeme predizbornih kampanja, praćenje izbora i razdoblje nakon toga, kada smo znali satima stajati ispred neke od stranaka i čekati na javljanja ili izjavu.
Trenutačno ste na doktorskom studiju, studirali ste novinarstvo na Hrvatskim studijima, magistrirali na Ekonomskom fakultetu...otkud tolika volja za obrazovanjem? Kako ste uspjeli sve uspješno diplomirati uz zahtjevan posao koji radite?
Obveze na fakultetu na neki način me vesele. Odslušala sam sva predavanja i dala sve ispite na Doktorskoj školi Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, smjer komunikologije, tako da sada radim na doktorskom radu. Prijavila sam temu „Utjecaj društvenih mreža na informativne programe javne i komercijalnih televizija u RH“, tako da sam se sada prihvatila i tog posla. S obzirom da sam do sada radila i na stručnim i znanstvenim radovima i projektima, znam koliko takav posao zahtjeva rada i strpljenja. Od teorije, pa do istraživanja. Iako mi nakon posla to često dođe kao nekakav odmor i opuštanje, s obzirom da je to nešto moje i nešto što me posebno veseli. Tako da često nakon posla umjesto izlaska s prijateljima u grad ili joge i kina – ostavim par sata za rad na doktorati ili subotom odem u nacionalnu i sveučilištu knjižnicu. Inače s obzirom da mi je i tema doktorskog rada vezana za rad na televiziju i politiku, ponekad i na poslu ulovim koji trenutak za rad. I tema mi se čini jako zanimljiva s obzirom da u Hrvatskoj nema previše istraživanja i teorije na ovu temu, koja je sve pristupnija u novinarskoj praksi. No i osim posla i obveza na faksu uvijek nađem vrijeme za sport, jogu, druženje s prijateljima ili opuštanje uz dobru knjigu.
Također ste vanjski suradnik/predavač na Hrvatskim studijima. Koje znanje želite prenijeti studentima i imate li viziju kakve nas generacije novinara ili medijskih djelatnika očekuju?
Čini mi se da je sve više medijska struka okrenuta društvenim mrežama i da mlade generacije najveći broj informacija dobivaju upravo iz tih izvora. No opet veću težinu informaciji pridaju ako je objavljena putem klasičnih medija poput radija ili televizije. Čini mi se s jedne strane ima još puno mladih ljudi koji imaju volje i talenta za novinarstvo, dok s druge strane mnogi ipak gledaju na naše zanimanje sa strahom hoće li moći u ovoj struci način posao s kojim će moći normalno zarađivati i živjeti.
Pročitala sam da vam je tema doktorskog rada vezana uz objave političara na društvenim mrežama. Što bi vi savjetovali našim političarima kada je u pitanju "ponašanje" na društvenim mrežama i koga biste, od političara u Hrvatskoj, izdvojili da taj "posao" obavlja najbolje?
U principu sam više krenula u istraživanje - čije se objave najčešće prenose u informativnim programima, te koji su najčešći razlozi sve većeg broja objava javnih osoba na društvenim mrežama. Kao i na koji način sam sadržaj društvenih mreža utječe na televiziju kao specifičan audiovizualni medij. Brojna istraživanja pokazuju da je moć društvenim medija sve veća te da se sve više rabe i u političkoj komunikaciji. Tako i političari sve više posežu za mrežama kao platformom za svoju promociju i objavu svojih stavova i mišljenja. Naravno da svi prilikom komunikacije na društvenim mrežama moraju paziti na izražavanje i osnovna pravila komunikacije, a čije objave mediji u informativnim programima najviše prenose - javim vam nakon istraživanja:)
Nakon napornog radnog dana, koji vam je najdraži tip opuštanja?
Volim izaći s prijateljima u kino i na neku večeru ili napraviti večeru doma, uživam u kuhanju i hrani, to me nekako najviše opušta. Iako nekada nakon stresnog dana na poslu, kad ne stignem jesti ustvari samo čekam da se dokopam hladnjaka i tada stvarno ne biram:) Idem redovito na jogu, na pilates i trčanje, obožavam čitanje, osobito u posljednje vrijeme skandinavske trilere; od Lars Keplera, do Stiega Larssona, Jussi Adler- Olsena...to ne ispuštam iz ruku!:)
Imate li vremena za nekog posebnog u životu?
Za nekog posebnog uvijek se nađe vremena:) Ali iako mi je u prirodi posla postavljati pitanje, ne volim baš odgovorati na ona o privatnom životu, to je nešto što želim zadržati za sebe.