'Mi smo poput mornara koji dugo plove, a onda se vrate doma svojim voljenim suprugama'

Nakon što je dva dana zaredom napunila zagrebački Dom sportova, grupa Parni valjak će ove godine, 12. kolovoza, nastupiti u pulskoj Areni. Iako je na sceni više od 40 godina, ovo joj je prvi nastup u pulskom hramu kulture, a za koncert priprema puno iznenađenja, uz goste saksofonista Igora Geržinu i grupu Buđenje.

– Bila je velika gužva, sve ove godine čekali smo red da samostalno nastupimo u Areni – sa smješkom nam govori pjevač Aki Rahimovski, koji je uz osnivača grupe Huseina Hasanefendića Husa jedini od početka u Valjku.

– U Puli ćemo svirati najbolje od najboljeg, bit će akustični i električni dio – kaže Hus i dodaje da grupa pokušava na našu scenu donijeti svjetske produkcijske uvjete, stoga i ne čudi što su dva zagrebačka koncerta oduševila sve glazbene sladokusce.

Parni valjak je od početka posebno pazio na prezentaciju, no mnogi ne znaju da je grupa na početku karijere njegovala malo drukčiji glazbeni izričaj. Neki su ih tada nazivali “zagrebačkim odgovorom na Bijelo dugme”.

- Grupa je nastala nakon raspada Grupe 220, a tada nam je najvažnije bilo svirati – veli Hus, a Aki dodaje kako se rado sjeća tih vremena kada su nastupali u trapez-hlačama i sjajnim košuljama, a on je hodao u tzv. platformama kako bi bio viši 10 centimetara.

– Pratili smo sve što se događalo vani. Zato smo vizualno i glazbeno prolazili kroz razne faze, no uvijek smo bili aktualni – kaže Aki.

Za razliku od danas kada mladi bendovi imaju pomoć sa strane, Parni valjak u počecima karijere nije imao starije, iskusnije producente, koji bi im pomogli uobličiti zvuk i poboljšati tekstove.

Obrnuta putanja

– Mi smo bend koji je imao obrnutu putanju. U početku nas je kritika žestoko rezala, rekao bih opravdano jer smo nastupali stihijski. Najvažnije nam je bilo da je publika cijelo vrijeme uz nas. Da nije bilo nje, ne bismo ni izdržali kritiku – kaže Hus, a Aki dodaje kako se onda nastupalo u malim dvoranama, a samo tri benda mogla su napuniti Dom sportova.

– Puno smo nastupali u malim mjestima, pa smo tako stjecali fanove, koji su često išli za nama s koncerta na koncert. Rasli smo svirajući – kaže Aki.

Parni valjak danas ima obožavatelje koji su bili na puno njihovih koncerata, a neki od njih se već bliže i brojci od sto koncerata. Na nedavnom koncertu u Zadru prišao mi je čovjek koji ih je dosad gledao čak 86 puta.

– Mi i danas sami sebi namećemo kriterije. Kad nismo na koncertima, onda vježbamo, raspravljamo o pjesmama i pokušavamo biti što bolji. Nije da pratimo scenu, pa ako netko predstavi neki zvuk, moramo i mi to pokušati. Natječemo se sami sa sobom – kaže Hus, a Aki veli da je najbitnije što nemaju status dosadnog benda.

– Pa i naše stare pjesme često sviramo u drukčijim verzijama. Radimo da ne bude ni nama dosadno, a ni publici koja dolazi na naše koncerte. Zato i naše pjesme žive toliko dugo – kaže Aki. No, Parni valjak posljednjih godina često plasira i nove hitove, pa je ovih dana predstavio i novi spot, za prekrasnu baladu “Za malo nježnosti”.

– Naravno da nam je podrška obitelji jako bitna. Supruge nas razumiju i nisu nas se odrekle. Mi smo poput mornara koji dugo plove morima i onda se vrate doma – kaže Hus.

Grupa je prije 11 godina prekinula s radom i održala oproštajni koncert, no odlučili su se vratiti jer bez glazbe ne mogu.

Tko je kriv za Ninin neuspjeh?

– Svi smo u to vrijeme normalno živjeli bez benda. Nismo se okupili zbog novca. Mi ljudi na ovim prostorima smo čudni. Lako omalovažavamo tuđi uspjeh. Biti uspješan 40 godina na tako maloj sceni puno je teže nego biti uspješan u svjetskim okvirima. Kad radiš na svjetskoj sceni, rijetko te viđaju, jer u neko mjesto ponovno dođeš na koncert tek nakon nekoliko godina. A mi smo se trudili uvijek donijeti nešto novo, i jednog dana će se to prepoznati. Nismo mi razlog ako mladi bendovi ne uspijevaju. Svi se trebaju izboriti za svoje mjesto – ističe Hus.

Godinama je bio predsjednik HGU-a, pa je zanimljivo čuti i njegovo mišljenje o nastupu Nine Kraljić na Eurosongu, i polemike o tome je li trebalo poslati pjesmu stranih autora.

– Moram priznati da imam podijeljene osjećaje. U Hrvatskoj ima jako dobrih autora pa je možda nepotrebno angažirati strane. Ali i zašto ne, pa i naši su autori pisali za izvođače iz drugih zemalja. Međutim, zanima me tko je odgovoran za odluku o stranim autorima, i neka sad argumentira svoju stručnost i odluku da se ta pjesma pošalje bez konzultacija sa strukom – zaključio je Hus.