Gost emisije "Pressing", urednice i voditeljice Sandre Križanec, bio je glazbenik Miroslav Škoro.
Pričao je o svojim glazbenim počecima i prisjetio se kako je nastala pjesma "Ne dirajte mi ravnicu".
– U Americi sam čeznuo za majkom i Osijekom. Bilo je to 1989. godine, a pjesma je prije mene došla u Hrvatsku i Zlatni Dukati su snimili spot s Fabijanom Šovagovićem. Ljudevit Grgurić Grga pozvao me da pjevam pjesmu u "Sedmoj noći" u Osijeku i tako je moja karijera počela – ispričao je Škoro gostujući na N1 televiziji.
Križanec ga je pitala je li zbog pjesama "Domovina" i "Sude mi " dobio etiketu nacionalista, a Škorin odgovor glasio je ovako:
– Ako je Bono Vox irski nacionalist, O. K,, ja sam hrvatski, nemam ja s time problema. U mojoj državi u kojoj je moj narod većinski imam pravo isticati to što imam. Čini mi se da živimo u vrijeme dok glasna manjina terorizira tihu većinu. I neka me zovu kako hoće, dapače.
Rekao je kako su mediji malo previše napuhali to da je on u svađi s kumom Markom Perkovićem Thompsonom te da njih dvojica možda ne razmišljaju na isti način o svemu, ali to ne znači da su u svađi jer on svađama uopće nije sklon, baš kao ni Thompson.
Gospodin je u pravu. Nacionalizam je pozitivna kategorija, šovinizam je negativna kategorija. No stereotipi koji su ostali iz bivšeg sustava kada se nacionalno zatiralo u korjenu, a poticalo Jugoslavenstvo (pod krinkom internacionalizma)doveli su ljude u zablude. Vrlo lukavo Srpski šovinisti i hegemonisti, lukavo i perfidno upregnuli su jugoslavene već od 1918, i ORJUNA-e, pa do današnjih dana u svoje interese. Iz tog razloga je nacionalizam bio stigmatiziran sa svrhom razbijanja jedinvstva ostalih nacija i lakše hegemonije Jugoslavenskog, u stvari vrlo lukavo zamaskiranog srpskog hegemonizna. Te procese vodile su vrlo mudre, lukave i perfidne srpske glave, na temeljima strategije Dragutina Dimitrijevića-Apisa do današnjih dana.