Glumca Aleksandra Cvjetkovića pratili smo u ulozi građevinskog tajkuna Marka Karduma u seriji “Novine”, kao i u seriji “Prava žena”, gdje tumači TV producenta Maksa. Za nagradu Ruža Večernjeg lista nominiran je u kategoriji za TV glumačko ostvarenje godine.
Kako se osjećate kada znate da je vaš rad priznat i hvaljen i što bi vam značila ova nagrada gledatelja?
Svakom čovjeku godi dobiti pohvalu za svoj rad, a nominacija je upravo to, signal da su ulogu primijetili gledatelji. O nagradi ćemo razgovarati ako je dobijem.
Kada se osvrnete na svoju karijeru, koja je bila turbulentna (život u Italiji, povratak u Hrvatsku), na što ste najviše ponosni?
Svoj posao ne smatram karijerom, pogotovo ne na ovim područjima. Ponosan sam što ga nikada nisam radio s figom u džepu i što radeći ga nikada nisam iznevjerio sebe.
Godinu 2016. obilježile su serije “Novine” i “Prava žena”. Dva različita žanra, drukčije uloge. Ne znam jesu li snimanja bila u približno isto vrijeme, no koliko je zahtjevno uživjeti se u ulogu, biti taj čovjek na ekranu, dok paralelno možda imate i neke svoje misli i brige? Kako se isključiti?
Ne živim privatno svoje uloge niti svoj život prenosim na ekran ili scenu. Gluma je savršena ravnoteža intuitivnog i racionalnog u čovjeku, i za dugi vijek glumca bitno je ostati u tom balansu.
U obje serije bili ste negativac. Jesu li vas u karijeri pratile više uloge negativaca ili pozitivnih karaktera i što vam je draže tumačiti?
Ne mislim da sam igrao negativce u spomenutim serijama, a i inače sam oprezan pri takvoj podjeli. Glumac uvijek traži unutarnje opravdanje za postupke svojeg lika, činio on dobre ili loše stvari. One su ionako splet okolnosti, a nijansa koju mu pripisujemo ovisi isključivo o kutu gledanja onoga tko ga prosuđuje.
Sa suprugom Jasnom Bilušić, također glumicom i pjevačicom, bili ste u zajedničkim projektima. Mnogi supružnici tvrde da nikada ne bi radili zajedno. Kakva je priča kod vas?
Dosadašnja iskustva nisu proizvela traume kod mene, a koliko vidim ni kod nje. Zna biti više ili manje zabavno ili dosadno, ali zamorno nikad, jer oboje znamo kada je dosta.
Kako se opuštate, što radite za svoj gušt nakon napornog dana, tjedna, mjeseca?
Volim prirodu. Zapravo, volim rad u prirodi. Tada se osjećam najbliže sebi samom.
Koga ćete povesti na svečanu dodjelu nagrada Večernjakove ruže?
Ako bude slobodna, svoju ženu.
>>Između dva studija otišla sam na ratište i branila Hrvatsku
>>Nebojša Taraba: Ruža je najstarija i najuglednija naša televizijska nagrada