Alen Nižetić za sebe će reći da je pravi Splićanin čiji su život obilježili more, Gripe i pjesma. U njegovoj dugogodišnjoj karijeri bilo je uspona i padova, ali nikada nije odustajao od svojih snova. Odrastao je kao sin jedinac u obitelji brodograditelja i trgovkinje. Roditelji Vjekoslav i Inge uvijek su mu bili podrška, ali je majka ipak bila popustljivija.
– Otac je po cijeli dan bio na poslu pa je znao biti nervozan. No više me plašila njegova šutnja nego pomisao da će me udariti – priča 40-godišnji pjevač i priznaje da je kao sin jedinac bio mirno dijete koje se ipak znalo snaći.
– U petom razredu osnovne škole imao sam kontrolni test iz matematike pa sam, kako bih izbjegao školu, odglumio da sam pao u nesvijest. Nažalost, pronašao me otac, a ne majka kako sam se nadao, i nisam mu smio priznati da sam sve odglumio, nego sam išao na hitnu pomoć. Obavio sam sve pretrage i, naravno, pokazale su da mi nije ništa - kroz smijeh će Nižetić koji je u djetinjstvu volio provoditi vrijeme kod djeda i bake.
– Roditelji s očeve strane su s Brača, a mamini iz Omiša. Na Brač smo išli dvaput godišnje jer je trajekt bio skup pa sam više vremena provodio u Omišu, gdje sam baki pomagao na tržnici i učio jezik s turistima. Baka mi je davala honorar pa sam navečer uvijek mogao izaći - prisjeća se Alen koji je od ranog djetinjstva imao dvije ljubavi - nogomet i pjevanje.
- U obitelji svi lijepo pjevaju, a majka je bila članica crkvenog zbora. S druge strane, igrao sam nogomet sve dok jednom nisam odbio čistiti travu na terenu. Naime, igrao se derbi druge lige, a mi smo bili na treningu. Nakupilo se trave i to je trebalo pokupiti, a ja sam rekao da sam došao trenirati, ne čistiti, pa su me potjerali. Ipak, ostao sam zaljubljenik u nogomet. Otac nije bio neki strastveni navijač, ali smo mi u 7. i 8. razredu osnovne škole često išli na Poljud, na sjevernu tribinu, i tako je moja ljubav prema Hajduku jačala – prisjeća se Alen, čija je pjesma “Dalmacijo” s godinama postala pjesma s kojom se publika podiže na noge. Put do dolaska na pozornicu ipak nije bio jednostavan. Nakon srednje škole Alen je trbuhom za kruhom pošao navigavati i oplovio sve kontinente osim Južne Amerike. Priznaje da je tada spoznao koliko je težak život jednog pomorca i bio je svjestan da se time neće moći vječno baviti. U to vrijeme već je bio u romantičnoj vezi s današnjom suprugom Helenom koja je teško podnosila razdvojenost i oproštaje u luci. A jedan splitski glazbeni studio otvorio je vrata njegovoj pjevačkoj karijeri.
– U studiji Stipe Škare testirali smo moje pjevanje i počeo sam snimati back vokale. Sjećam se kad je u studio došao Marko Perković Thompson, tada nepoznat pjevač, koji je snimao prvu, zborsku, verziju pjesme “Čavoglave”. Ja sam mu pjevao back vokale, a poslije smo surađivali i na albumu “Vjetre s Dinare” – kaže Alen koji svoj odlazak u profesionalnije glazbene vode zahvaljuje poznatom splitskom skladatelju Nenadu Ninčeviću. Nakon što se 1992. godine oženio dugogodišnjom djevojkom Helenom, nastavio je ploviti, a godinu dana poslije dobili su prvog sina, Tonija. U to vrijeme Alena su pozvali na probe u uspješnu splitsku grupu Tutti Frutti.
- Bio sam u vojsci kad su me pozvali, ali sam za petnaestak dana trebao doći na godišnji odmor pa sam to iskoristio kako bih otišao do studija. Otpjevao sam nekoliko pjesama i svidio im se. Rekao sam im da će me morati čekati dok ne odslužim vojni rok – prepričava splitski pjevač početak svoje ozbiljnije glazbene karijere. Svoj prvi nastup pred publikom pamtit će zauvijek. Bio je u Frankfurtu 1995. godine, i iskreno priznaje da se tresao kao prut. Godinu dana kasnije snimio je prvi album kao član Tutti Fruttija “Ruže i vino”, a 1996. godine nastala je pjesma “Dalmacijo”.
- U mom podstanarskom stanu na Spinutu Neno i ja smo napisali tekst za pjesmu koju smo trebali izvesti na festivalu u Neumu. Nismo očekivali da će doživjeti toliki uspjeh niti smo je pisali s namjerom da postane navijačka pjesma - prisjeća se Alen razdobolja velike slave grupe Tutti Frutti. Ali samo godinu dana nakon uspjeha krenuo je pad. - Došlo je do pojave dancea u Hrvatskoj, što je nama štetilo. Snimanje spotova i pjesama našoj diskografskoj kući više nije bilo isplativo pa sam ja krenuo u samostalne glazbene vode, a od ostatka ekipe nastala je danas uspješna grupa Dalmatino – prepričava Alen. Već 1997. godine snimio je svoj prvi samostalni album “Happy End”, a godinu dana poslije i drugi “Noćas se rastaju prijatelji” na kojem se našla pjesma “Boli me uspomena” koja je doživjela veliki uspjeh.
– Ljudi su me počeli nenormalno tražiti za nastupe nakon te pjesme. Te tri godine, od 1998. do 2000., bile su moje - kaže Nižetić kojemu je 2000. godinu obilježilo i rođenje drugog sina, Karla. No rođenje sina označilo je prekretnicu i u njegovoj pjevačkoj karijeri. Poželio se odmoriti od svega pa je godinu po godinu odugovlačio s povratkom na scenu i tako izbivao sedam godina. Ipak, povratak na pozornicu nikada nije bio upitan, jer život bez glazbe za njega ne bi imao smisla.
1990. Fatalan susret
Svoju suprugu Helenu upoznao je kraj splitskih bazena. Nije nimalo okolišao nego joj je odmah rekao da mu se sviđa.
– Bio sam direktan i sve priznao. Pitao sam je sviđam li se i ja njoj, nakon što je potvrdila nije bilo smisla više odugovlačiti nego smo prohodali. I dan danas mi se smije kada se toga prisjeća - veli pjevač.
1993. Rođenje prvog sina Tonija
– Sin danas ima 19 godina i mogu s njim na piće, ali nikada neću zaboraviti kada su mi javili da se rodio. Bio sam na moru i nisam bio u Splitu kad se rodio. Vidio sam ga tek nakon mjesec dana i očekivao sam da će sličiti ili na mene ili na suprugu, ali nije sličio ni na koga – prisjeća se Nižetić jednog od najljepših trenutaka u životu.
1994. Dolazak u Tutti Frutti
Ulazak u poznatu splitsku grupu pjevaču je označilo prekretnicu u glazbenoj karijeri.
– Nije bilo reality showova kakvih ima danas i bilo je puno teže nešto postići. Zato mi je postati članom Tutti Fruttija predstavljalo veliki uspjeh. Neduggo nakon dolaska u grupu snimili smo i prvi album, a 1997. godine smo snimili pomalo rokerski album što je bio veliki odmak od Tutti Fruttija kakvog je publika do tada poznavala. Pojava dancea nas je unuštila i Neno Ninčević mi je predložio da krenem u samostalnu karijeru. Ipak razdoblje provedeno u grupi je bilo odlično – priča Alen.
2000. Dolazak na svijet sina Karla
Nakon osam godina braka i jednog sina Nižetići su dobili i drugo dijete. Sin Karlo unio im je novo veselje u obitelj, a pjevač nikada neće zaboaviti iz sjećanja prvi susret s novorođenom bebom.
- Došao sam po njega i odmah mi se smijao. Prvi susreti s djecom su nešto posebno i nikada to ne možeš izbrisati - kaže Alen.
Te godine su se preselili u novi, veći stan i ostvarili si dugogodišnju želju. Proslava Božića imala je posebnu čar jer su napokon uživali u velikom boru s puno darova ispod njega.